Urednikova riječ (9-2016.)

Rujanski koraci predanja

Rujan je…uobičajeno, od vrtićkih dana, vrijeme novih početaka. Prava mala Nova Godina!
Počinje škola, počinje i nova pasto­ralna godina. Utjelovljuju se promjene i premještaji u našim župama, i u drugim službama. Milosne prigode novih poče­taka.
Vidimo u sportu kao najboljem ogle­dalu društva što je znao već i najveći hr­vatski novinar Veselko Tenžera koliko blagotvorna može biti promjena trenera, izbornika, kondicijskog stručnjaka. Naj­ednom kao da to više nisu isti ljudi. Isti igrači, igra i rezultat sasvim drugačiji.

Na komandnom mostu našeg malog brodića koji se Kvarnerskim vezom zove, evo opet, Zvonimira, malog od kužine, nakon svih ovih godina, zapjevušio bi sredovječni roker, a nasljeđujući kapeta­na duge plovidbe vlč. Antona Valkovića kojem za iskazanu dugovječnost i ustraj­nost na uredničkom mjestu izražavam iskrenu zadivljenost i zahvalu.
Ubrzo će biti jasno koliko stoje stihovi starog šlagera u izvedbi Đorđi Peruzovi­ća:
Veliki život plovi u daljine, ja sam još uvik mali od kužine, godine puste tučem oceane, duša se pati i ruke su slane…i kada projdu grubi fortunali…vratim se tamo di sam bija mali. Sve je isto, sve je isto, samo ja sam ostarija…di je moje pravo misto…i ništa nije kako sam se nada…pusta kontrada.

Srce je ipak puno…kako je naglasio uzoriti kardinal Josip Bozanić prigodom Dana pobjede u svetištu Majke Božje Goričke na Krku. Punina je gdje je Bog. Neka nam naš Kvarnerski vez pomo­gne u takvom životnom nastojanju. Van Boga sve razočara. Ukućani, prijatelji, obitelj, sve zataji, bude u vazmenom otajstvu podvrgnuto izdaji i trenutku Tmina. Najtužniji su ljudi koji misle da su mimo Boga našli oslonce svojih kora­ka. Toga nema. Za nikog i nigdje. Takvi trpe i to besmisleno.
Trpimo jer nemamo vjere za osnovni stav u kršćanskoj duhovnosti – predanje u Božje ruke.

Ono što molimo a u stvari uglavnom brbljamo – budi volja Tvoja. Čuo sam nedavno zaufani vapaj (po)starije redov­nice koji sam nastojao prisvojiti i učini­ti svojim – Krvi Kristova, sveži svojom snagom Zlu silu u svakom čovjeku. Bi­skup Ivica je na Veliku Gospu naglasio važnost susreta. Na neki način svi naši članci o tome svjedoče. Od Krakowa preko Gorice do naših župa, molitvenih zajednica i svetišta, susret nas mijenja, preobražava, daje volju za život. I ovaj rujanski Vez bio vam u tome pomoć.

Zvonimir Badurina Dudić