Reportaža s hodočašća u Međugorje
U poslijepodnevnim satima stigli smo u toliko iščekivano Međugorje. Nakon zajedničkog ručka uputili smo se na Podbrdo – Brdo ukazanja, koje se nalazi u mjestu Bijakovići, blizu Međugorja. Iz Bijakovića potječe svih šestero vidjelaca kojima se Gospa prvi put ukazala u lipnju 1981. godine. Putem do podnožja Podbrda prošli smo pored kuće jedne od vidjelica Vicke Ivanković. Uspon na Brdo ukazanja prošli smo uz zajedničke molitve i pjesme, zastajući na postajama na kojima su postavljeni brončani reljefi koji prikazuju otajstva krunice. Na mjestu prvog Gospina ukazanja zastali smo nekoliko trenutaka u tišini. U svojim osobnim molitvama sjetili smo se svih dragih ljudi koji su nam u srcima, iznijeli Gospi sve svoje nakane i zahvalili što smo se odazvali Njezinom pozivu i došli na ovo sveto mjesto u potrazi za mirom.Slavili Gospodina s ljudima iz čitavog svijeta
Nakon silaska s Podbrda sudjelovali smo na svetoj misi u župnoj crkvi sv. Jakova, a nakon mise i obredu čašćenja križa. Poseban je doživljaj slaviti Gospodina u mnoštvu različitih ljudi iz svih dijelova svijeta. Svatko moli na svojem jeziku, a svi smo zajedno ujedinjeni u svojim željama koje stavljamo pred Isusa i Njegovu Majku, baš kao što kaže i međugorska himna:
‘’Došli smo ti, Majko draga,
sa svih strana ove zemlje.
Donijesmo ti jade svoje
i u njima svoje želje.
Pogledaj nas, utješi nas,
svoje ruke stavi na nas.
Svome Sinu preporuči,
Majko mira moli za nas.’’
U subotu, 13. travnja, u jutarnjim satima uputili smo se se na brdo Križevac, čiji se vrh nalazi na visini od 520 metara. Tu su 1934. godine župljani Međugorja podigli betonski križ visok 8.56 metara ‘’Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskoga roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove’’. Penjući se na Križevac molili smo pobožnost Križnog puta, zastajući na postajama koje su obilježene drvenim križevima i brončanim reljefima. Na svakom od tih reljefa koji prikazuju postaje Isusove muke nalazi se i Gospin lik. Uspon na Križevac svakoga od nas mogao je podsjetiti na naše vlastite živote. Često puta nailazimo na prepreke koje nam se čine nepremostive, ali ako se oslonimo na Božju pomoć dobijemo dodatnu snagu i možemo savladati sve probleme. Pri kraju uspona prošli smo pored spomenika fra Slavku Barbariću, koji je u Međugorju neumorno radio s hodočasnicima od 1982. do svoje smrti 2000. godine. Na mjestu njegove smrti postavljen je fra Slavkov reljef u bronci ugrađen u kamen, kojeg su mladići iz zajednice
Cenacolo nosili na svojim rukama, a da ga niti jednom nisu spustili na tlo.
Cenacolo – mjesto u kojem su mnogi pronašli životnu nadu
U poslijepodnevnim satima posjetili smo zajednicu Cenacolo, gdje smo imali prilike poslušati svjedočanstva dviju djevojaka, Martine i Ane. Zajednicu Cenacolo osnovala je časna sestra Elvira prije 30 godina, najprije u Italiji, a zatim i u drugim europskim državama, pa tako i u Hrvatskoj. Zajednica okuplja bivše ovisnike i pomaže im na putu izlječenja, prije svega kroz molitvu i rad. Martina i Ana svjedočile su nam o svojim životima prije i nakon ulaska u zajednicu i mislim da njihove riječi nikoga od nas nisu ostavile ravnodušnim. U njihovim svjedočanstvima mogli smo osjetiti Božju ljubav i milost koja mijenja ljude nabolje. Dok nisu upoznale Isusa bile su potpuno izgubljene u paklu ovisnosti i život im nije imao nikakvog smisla. Sada, nakon što je Isus svakodnevno prisutan u njihovim životima, one su sretne i mogu tu životnu radost prenijeti i drugim ljudima.
U večernjim satima sudjelovali smo na svetoj misi i euharistijskom klanjanju u župnoj crkvi sv. Jakova, gdje smo ponovno imali prilike otvoriti svoja srca pred Isusom i Njegovom Majkom.
U nedjelju, 14. travnja, u jutarnjim satima, prije odlaska iz Međugorja, slavili smo svetu misu, na kojoj smo još jednom shvatili, kao i apostoli u Evanđelju, da u životu treba vršiti Božju volju te da je uz Božju pomoć sve moguće. Na odlasku iz Međugorja bacili smo još jedan pogled na svetište i svim srcem zapjevali pjesmu ‘’Zdravo Djevo, svih milosti puna…’’.
U povratku smo posjetili Svetište Majke Božje Lurdske u Vepricu kod Makarske – hrvatski Lourdes, gdje smo moleći krunicu zahvalili Majci Božjoj za ovo hodočašće i sve milosti koje smo primili. Nakon toga zaustavili smo se i kod Gospe od Puta na odmorištu Krka kod Skradina i zamolili Majku Božju da nas čuva na našem putovanju i da sretni i duhovno obnovljeni stignemo svojim domovima.
Mirjana Sušić
