Mons. Ivica Petanjak predvodio je svečanu i bogatu liturgiju Vazmenog bdjenja u Krčkoj katedrali. Nakon službe svjetla i službe riječi, okupljenima se obratio s propovijedi:
Draga braćo i sestre,
dragi katekumeni, koji ćete ove noći primiti sakramente kršćanske inicijacije!
Pretpostavljam da vi, a sigurno i netko od mlađih prvi puta sudjelujete u ovoj jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti koja se zove Majka svih bdijenja, u čast uskrsnulog Gospodina. To je najsvečanija liturgija koju ima Katolička Crkva. Kao i inače u liturgiji tako i ove noći potrebno je što bolje razumjeti i doživjeti duboku znakovitost pojedinih čina, preko kojih se nama ljudima koji imamu potrebu da događaje vidimo, opipamo, čujemo, prenose velika otajstva naše vjere.
Započeli smo blagoslovom ognja u tamnoj crkvi. Oganj nas je još jednoć vratio nekoliko tjedana unatrag, u treću korizmenu nedjelju, u kojoj smo slušali Mojsijevo iskustvo Boga koji mu se javlja iz grma koji je sav u plamenu, gori a ne sagorijeva. Mojsije se čudi i znatiželjan prilazi tom grmu i pita se kako može grm biti sav u plamenu, a ne sagorijevati. Iz grma ga zove Bog po imenu i poziva da se vrati u Egipat i izbavi Izabrani narod iz ropstva.
To je najljepša i najsnažnija definicija Boga. Bog je oganj koji kad nekoga zahvati, svega ga prožima, u cijelosti ga zahvaća i obuhvaća, ali ga ne konzumira, ne uništava ga. Bog je takva ljubav koja poput vatre prožima svaki djelić čovjeka, ali čovjeka ne guši, ne uništava, ne želi ga egoistično za sebe tako da bi ti sav izgorio i nestao, nego da vječno živiš i goriš.
To je Isusova Pasha. To je Isusovo uskrsnuće. Isus je u svojoj muci i smrti na križu sav gorio i sav izgorio za naše spasenje. U smrti se konzumirao do kraja za nas, i na takvu savršenu ljubav Otac nije mogao šutjeti. Tu u potpunosti sebedarnu ljubav Otac je uskrisio od mrtvih i time pokazao da ni jedna prava ljubav nikada ne može umrijeti i nestati. Ljubav je vječna, kao što je Bog vječan, jer Bog je ljubav.
Iz vatre je zabljesnulo svjetlo. Svjetlo koje dolazi s uskrsne svijeće koja označava samoga Krista uskrsnuloga. On je svjetlo svijeta. Zato uskrsnu svijeću kadimo jednako kao i križ Kristov i na taj način izražavamo svoje poklonstvo i svoju vjeru.
Čuli smo potom prekrasan hvalospjev uskrsnoj svijeći, koja nas podsjeća da je Isus Krist svjetlo svijeta.
Svjetlo je sve ono dobro i pozitivno, sveto i lijepo, a u suprotnosti je s tamom koja je simbol svega zla, grijeha i smrti.
Uskrsnuli Gospodin kao pobjednik nad grijehom i smrću, svojim novim životom postaje svjetlo i orijentir svakome čovjeku. On nam svojim svjetlom života pokazuje put kojim nam je ići.
Svjetlo je plod vatre koja je simbol ljubavi. Onaj koji ljubi uvijek svijetli. Onaj koji ljubi uvijek će privlačiti k sebi. Svi se žele ugrijati i svi čeznu za vatrom prave ljubavi.
U vazmenom bdijenju vi katekumeni ćete biti kršteni, a mi koji smo već kršteni obnovit ćemo svoja krsna obećanja i na spomen tog krštenja poškropit ćemo se blagoslovljenom vodom.
Voda je znak punine života. Ako ste pozorno slušali prvo čitanje iz knjige Postanka početak stvaranja svijeta opisan je kao voda nad kojom lebdi Duh Sveti. Svijet nastaje iz vode i Duha Svetoga. U nekim starim prijevodima Biblije stoji zapisano da je Duh Sveti ležao nad vodama. Ležao kao što se leži na gnijezdu iz kojeg trebaju izaći i izleći se nova stvorenja. Potrebna je voda kao nešto prirodno, ali je potreban i zahvat Neba, direktna intervencija Neba, bez koje se ne može roditi i nastati novi život.
Vi ćete se noćas ponovno roditi, preporoditi, iz vode i Duha Svetoga. Duh Sveti je onaj koji daje posvetnu moć i snagu vodi.
Stvaranje koje je nekoć na počecima svijeta započelo ima svoj rast i razvoj, sve dok ne dosegne puninu u samom Isusu Kristu, iz čijeg probodenog srca na križu potekoše zajedno krv i voda. Temelji naše vjere. Voda je znak krštenja po kojem postajemo Božji, Božja svojina, Božji zauvijek. I krv koja označava sakrament euharistije, tijela i krvi Kristove, kojeg zovemo središnjim sakramentom Crkve. Jer kad ste jednom kršteni i postali ste Božji, sad je potrebno, radi naše ljudske naravi koja je nestalna, kolebljiva, stalno izložena napastima i odabirima, podržavati to svoje opredjeljenje za Isusa Krista, a tu je onda euharistija nenadomjestiva.
Kad napravimo rezime rečenoga onda shvatimo da mi nemamo života u sebi nego jedino po Isusu Kristu uskrsnulome. I kao što ništa na ovom svijetu ne može živjeti i ne može opstati bez vatre, bez svjetla, bez vode, bez kruha, dolazimo do spoznaje zašto je ovo vazmeno bdijenje prožeto upravo tim životnim elementima. Nama je potreban uskrsnuli Gospodin kao što su nam potrebni svjetlo, voda, kruh. S njima svijet živi ili nestaje. Ide naprijed ili izumire.
S Kristom i mi kršćani živimo i opstajemo. S Kristom možemo pobijediti svaku tamu i svako zlo svijeta. U Kristu imamo život i imat ćemo ga vječno.
Posebnu radost na ovom euharistijskom slavlju donijela je podjela sakramenata kršćanske inicijacije četvorici katekumena koji su se za to od jeseni pripremali u Krku. Biskup Ivica čestitao je novokrštenima, njihovim kumovima i obiteljima te ih ohrabrio da, kroz sakramentalni život, nastave rasti u milosnom životu djece Božje.
Fotografije: Dejan Kosić
