Vazmeno slavlje

U nedjelju 4. travnja, na svetkovinu Vazma vlč. Anton Valković predvodio je središnje misno slavlje u krčkoj katedrali.

U propovijedi je rekao:

Marija Magdalena rano ujutro, još za mraka, hiti k Isusovom grobu. Onaj „prvi dan“ u njenom životu, nakon tolikih uzaludnih dana sapetih grijehom, već je bio svanuo kad je susrela Isusa. Ona je već uvjerena da je Isus prošao svijetom čineći dobro jer je prošao njezinim srcem čineći dobro, ozdravljajući ga. Isus je cijeli njezin život. Svjesna je trenutka kad je u njoj umrlo sve što je bilo grijeh i zlo. Sada  kad je Isus umro, nema gdje otići. U prošlost se ne želi vratiti i zato ide na grob, tamo gdje Isus leži mrtav. Na grobu opazi pomaknut kamen. Vidi i sluti da se nešto događa, ali nema snage pogledati. I otrči s groba. Trči jer zna da se dogodilo nešto izvanredno i tu vijest želi prenijeti Petru i Ivanu. Petru, jer ga je Isus učinio stijenom na kojoj će sagraditi Crkvu, ali još više i zato što osjeća da će se na taj način Petar u ljubavi iskupiti za izdaju Isusa. Ivanu, jer je onaj koga je Isus ljubio ali i koji je sam zagledan u Isusa ljubavlju čiste duše, a ljubav pobjeđuje kad se treba suočiti sa strahom i konfuzijom života.

Oba učenika trče na grob vidjeti što se to s grobom dogodilo. Jedan drugoga prestižu. Kao da se prestiže kajanje i ljubav. Jer iz ljubavi se čovjek kaje i iz kajanja ljubi. Petar ulazi prvi jer je ranjena ljubav intenzivnija i hrabrija od one koja ima kontinuitet i stalni kapacitet ljubavi.

U grobu vlada red. Sve je posloženo, netaknuto i očito je da se nije dogodila pljačka ili otmica. Taj red govor je groba da se dogodilo nešto božansko. Petru i Ivanu to je dovoljno da budu sigurni da je sve na svom mjestu i da je to prvi dan – početak novog uskrsnog vremena kada se Bog želi uprisutniti i reći da nade nisu izgubljene. Bog nam želi reći da je sve na svom mjestu, da je sve u redu i da se sve događa po njegovoj volji. I nama je da potrčimo na mjesta naših grobova, tamo gdje nam se čini da je sve izgubljeno, umrlo, i dati se iznenaditi od Boga koji je tu, prisutan i koji daje nadu da On sve vodi.

I. Žužić

Print Friendly, PDF & Email