Na kraju misnog slavlja blagdana svetog Jakova na kojem je krčki biskup mons. Ivica Petanjak posvetio novi oltar, u Korniću na otoku Krku, pjevanjem himne svetog Jakova zaključena je Godina svetog Jakova i proslava 150. obljetnice posvećenja župne crkve.
Kako je posrijedi visoka obljetnica crkve i župne zajednice, župljani i mještani Kornića imali su prigodu kroz godinu dana zauzeti se za duhovnu i materijalnu obnovu župe. Izdvajamo samo ovo: izdali su sedam prigodnih listića koji su ih duhovno pripremali i povezali s još jednom jubilejskom godinom – Godinom milosrđa; 26-ero župljana hodočastilo je sv. Jakovu u Santiago de Compostelu; imali su duhovnu obnovu koju je predvodio fra Ivan Matić; u župnoj crkvi održan je koncert Marijanskih napjeva „po staru“ iz nekoliko župa o. Krka te cjelodnevno klanjanje koje je predvodio fra Diego Deklić sa obližnjeg otočića Košljuna. Za ovu prigodu don Anton Šuljić napisao je Himnu sv. Jakovu koju je maestro Ivan Žan uglazbio, a uvježbao sa zborom mons. Nikola Radić, bivši župnik Kornića.
Kao neposredna priprema pred blagdan Zaštitnika održani su petodnevni Dani svetog Jakova koji su svaki dan nakon sv. Mise predviđali kulturne sadržaje: Izložbu starih fotografija Kornića “Ljudi i selo” u obnovljenoj župnoj kući; predavanja dr. Franje Velčića na temu Povijesni pregled Kornića, mons. Zvonimira Seršića o umjetninama u župnoj crkvi sv. Jakova, vlč. Ranka Papića – autora oltara i ambona od kamena – o novom oltaru i ambonu. Održan je koncert duhovne glazbe Kristine i Roberta Kolara te koncert klapa pod nazivom “Klape svetom Jakovu”.
Sama proslava svetog Jakova počela je blagoslovom obnovljene župne kuće. Nakon što je krčki biskup mons. Ivica Petanjak blagoslovio kuću krenula je svečana procesija sa kipom sv. Jakova prema župnoj crkvi. Među ostalima u procesiji su sudjelovali Lovačko društvo Kornić koje je nosilo kip svetog Jakova i Folklorno društvo Kornić.
Na početku misnog slavlja gospodin Edvard Braut pozdravio je sve prisutne posebice Kornićare, krčkog gradonačelnika gospodina Darija Vasilića, sve „dobrotvore koji su prepoznali vjeru Kornića i omogućili da ova naša velika proslava bude u ovako lijepo i skladno uređenoj crkvi“, te je pozdravio posebno oca biskupa Ivicu, čiji je predčasnik Ivan Vitezić, ondašnji biskup krčki, stajao upravo u ovom prezbiteriju i posvećivao ovu župnu crkvu pred točno 150 godina. „Danas, 150 godina kasnije, ovdje stojite Vi i nastavljate njegovo časno djelo posvećujući ovaj novi kameni oltar. I dalje zastajući u mislima u onom vremenu, uz bok biskupa Vitezića vidim i fra Onorata Ozretića, kurata kuratije Kornić čijim je nastojanjima izgrađena ova naša župna ljepotica. Danas uz Vas oče biskupe ponosno stoji naš pop Anton Peranić koji je svega sebe uložio da bi ova crkva bila ovako dolično spremana za ovu svečanost“, nastavio je gosp. Braut i ustvrdio: „A koliko li je bilo potrebno ustrajnosti u vjeri i ljubavi prema Bogu da uspiju u tom svojem naumu izgradnje nove crkve. A nisu je gradili samo za sebe. Vjerujem da su im misli bile više usmjerene na svoju djecu i njihovu budućnost. Koje li prekrasne želje i plemenitog cilja: ostaviti u nasljeđe djeci upravo svoju vjeru. Uvijek i za sve u svojim životima naši su Kornićari imali svojeg svetog Jakova i uvijek su se njemu vraćali.“
„Vratili smo se i mi, danas. Svjesni jubileja koji je pred nama, složni u naumu da i mi svojoj djeci ostavimo svoju vjeru i ovaj hram kao njeno vanjsko svjedočenje. S vjerom u srcu ovu smo crkvu ponovno potpuno obnovili. I mi ćemo ovaj Božji hram ostaviti našoj djeci, budućim naraštajima, da ga čuvaju ustrajni u vjeri i čvrsti u ljubavi prema Bogu. To je naša dužnost, ali više od svega i naša žarka želja. Da ova crkva i dalje bude središte naše župe, naših života, te da s veseljem i nadalje generacijama kličemo: Hajdemo u dom Gospodnji! Jer, ova crkva kao zdanje izniman je dragulj, ali tek kada je puna vjernika blista posebnim sjajem“, zaključio je svoj pozdrav gospodin Braut.
„Radosna srca slavimo danas ovdje svetkovinu svetog Jakova, zaštitnika ove župe, posvetit ćemo novi oltar, novi ambon je tu, obnovljena crkva, obnovljena župna kuća, sve to je znak života ove župe i ove župne zajednice, ali ono što predstoji sada, treba biti duboka obnova duha, duboka obnova čovjeka. Ovo je sve lijepo, i sve to je izraz naše vjere, ali sada ta vjera ne smije pokleknuti, ne smije se uspavati. Nemojte dozvoliti da s ovim proslavama, ovim jubilejom, sve to nekako počne ići u zaborav, nego je bitno da mi sada kao živa Crkva, kao živo kamenje Božje budemo ugrađeni u ovaj sveti Dom.“ rekao je biskup Ivica na početku svete mise.
Na početku svoje homilije biskup Petanjak, ustvrdivši stalnu prisutnost Petra, Ivana i Jakova u svim najintimnijim događajima Isusova života, tumačeći blagdansko evanđelje koje ukazuje na razliku u shvaćanju kraljevstva Božjega, u razumijevanju Isusa Krista kao spasitelja, rekao je: „Na jednoj strani Isus Krist, a na drugoj strani njegovi učenici koji kao da voze po dvostrukom kolosijeku čija je udaljenost kao od neba do zemlje. Isus govori o jednome, a apostoli razmišljaju o potpuno drugome; Isus govori da mora kao Mesija proći kroz križ, muku, patnju, do slave uskrsnuća, a Jakov i Ivan zajedno sa svojom majkom traže ministarska mjesta i fotelje u kraljevstvu nebeskom. Isus im kaže: Jeste li svjesni što tražite? Ja prihvaćam ono što vi tražite, samo ću ja malo te vaše želje modificirati, malo preusmjeriti u onom pravcu u kojem trebaju ići, a to je pravac života koga ja slijedim. I zato jedino mjesto koje vam ja mogu dati u kraljevstvu nebeskom je posljednje mjesto, i zapamtite da se za to zadnje mjesto nitko neće svađati, nitko tući, pretendirati da zauzme to posljednje mjesto. To je mjesto služenja, jer kaže Isus: I ja Sin Božji nisam došao na zemlju da me drugi služe, nego da ja služim. Znade se, da onaj koji služi je na posljednjem mjestu ili stalno na nogama uvijek spreman da priskoči, da posluži, učini uslugu onima koje treba poslužiti. Mi smo zaboravili da biti učenik Isusa Krista i nositi naslov sluga Božji ili službenica Božja je najveći naslov, najveći titul koji netko može dobiti. … Što znači služiti? Služiti znači imati Božje osjećaje i Božje ponašanje u svom srcu i svome životu…. Sveti Jakov je bio ambiciozan čovjek, ali je Isus rekao možete li ti i tvoj brat piti gorčinu kaleža koga ću ja piti? A oni su bubnuli možemo! Nisu imali pojma što ih očekuje. Isus je rekao dobro, sad polako,sad će vas život učiti, život pripremati na ono što vi želite. Vaš cilj je dobar, ali sredstva da dođete do toga cilja ja ću potpuno promijeniti. Nije trebalo čekati dugo. Nakon Isusova uskrsnuća sveti Jakov je prvi od apostola oko 42. godine za vrijeme kralja Heroda Antipe podnio mučeništvo i zapečatio svoju odluku da bude učenik Isusa Krista, da zauzme mjesto u kraljevstvu nebeskom, zapečatio mučeništvom, prvi od apostola. Zato oni koji su ambiciozni, neka iskoriste svoje darove, ali neka uvijek tako usmjere svoj život, da dopuste da Bog oblikuje način na koji će se to ostvariti“.
Slijedio je obred posvete oltara pun simbolike.
Na kraju svete mise župnik Anton Peranić zahvalio je „svima koji su doprinijeli da ova Godina i današnji dan budu duboko urezani u našu memoriju i budu poticaj za daljnji rast na duhovnom i materijalnom planu.Velika je bila podrška župljana, a posebno užeg odbora. U lijepom broju svoju pomoć dali su naši župljani koji su razasuti od Europe do Amerike i Kanade, kao i povremeni župljani „vikendaši“ i prijatelji Kornića. Svoju pomoć dali su nam, bilo materijalno, bilo u nekoj akciji, i vjernici pravoslavne i muslimanske vjere. Kao župnik izražavam veliko zadovoljstvo i ponos što je više župljana uložilo znatna sredstva pri uređenju crkve po načelu nek ne zna ljevica što čini desnica te su htjeli ostati anonimni. Naše aktivnosti praćene su sa zanimanjem i molitvenom podrškom. Svim darovateljima i podupirateljima veliko hvala. Župna crkva i župna kuća povezale su mnoge ljude što im je i svrha i nadam se da će tako biti i u budućnosti.“ Zaključio je svoju zahvalu pop Anton, pozvavši okupljene da ponesu „kako mi to kažemo „del maše“ i podijelite to s bolesnicima i onima koji su bili spriječeni doći“.
A donatora je bilo mnogo. No na prvom mjestu treba istaknuti Biskupiju Krk koja je uložila značajna sredstva kako bi se ponovno za život uredila župna kuća u koju će se sada ponovno useliti župnik Kornića. Tu je i Grad Krk koji nikad nije uskratio molbe Kornićara da im pomogne u rješavanju svojih problema. Uz mnoštvo vjernika koji su dali svoj doprinos tu je bilo i pregršt otočnih tvrtki koje su pomogle ovu materijalnu obnovu Kornića.
Kako i tradicija nalaže, svi prisutni nastavili su se nakon misnog slavlja družiti pred crkvom uz nastup Folklornog društva Kornić, a druženje je dodatno „zaslađeno“ presnacima, fritama i kroštulima koje su marne mještanke pripremile za ovaj dan. Da druženje potraje potrudili su se članovi obitelj Peranić (župnikova braća) koji su sveprisutnu pjesmu i instrumentalno popratili.
Pomoći naša, ti Jakove vjerni,
osvijetli pute, odagnaj nam strah;
da koraci naši ostanu smjerni
dok gazimo ovaj zemaljski prah!
Jakove sveti, s nebeskih visina
ti blagoslov izlij na naš rodni kraj,
sa kvarnerskih ovih naših modrina
k sebi nas vodi u nebeski raj.
Fotogalerija
