Župe Punat i Supetarska Draga hodočastile su zajedno u Asiz, Rim i Padovu, a ovdje donosimo izvještaj i dojmove jedne mlade hodočasnice Viktorije koja je na ovo putovanje otišla sa svojom bakom.
Zovem se Viktoria, imam 14 godina i prvi sam razred srednje škole. Vjera mladima danas može biti dosadna, beskorisna ili besmislena, ali ako je doživite i iskusite kroz hodočašće život vam se može okrenuti u potpuno drugom smjeru. Ja sam sa svojom bakom otišla na hodočašće prazne glave i srca, a vratila se obnovljena i čista srca, mirne duše i glave pune uspomena i dojmova. Opisati ću vam ovaj put kroz poglede jedne teenager- ice. Hodočašće je trajalo 5 dana, od 14. do 18. studenog 2022. Svi se nakon dugih putovanja zaželimo svojih domova, pa smo se doma zaželjeli i mi koji smo 5 dana proveli u Italiji, no bilo nam je lijepo dok je trajalo. Posjetili smo domove mnogih svetaca, dom našeg Pape i dom sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova. Na ovo hodočašće išli smo sa dva busa. U jednom su bili hodočasnici iz Župe Punat, a u drugom iz Župe Supetarska Draga.
Prvi dan se krenulo vrlo rano. Nakon kratkog drijemanja, u busu se odmah stvorila lijepa i vesela atmosfera, jer smo svi zajedno zapijevali uz pratnju gitare koju je svirala sestra Dijana. Poslije smo izmolili i krunicu, a naš vodič nas je nasmijavao i predstavio plan puta. Oko 13.30 stigli smo u Assisi. Prvo nam je na repertoaru bio razgled bazilike sv. Franje, gdje se i nalazi grob ovog velikog sveca. Jedna zanimljivost jest da se bazilika sastoji od više crkva i kapelica. Na izlazu iz bazilike može se vidjeti velika urednost i kreativnost grada pa je tako na jednom travnjaku bila pokošena izreka PAX što znači mir. Šetnja od 10 ak minuta kroz ovaj grad dovela nas je do bazilike Sv. Klare i njezinog groba. Na trgu ispred, dočekao nas je predivan zalazak Sunca. Nebo je bilo krvavo i žarko, ali također umirujuće kao da nas je Sv. Klara zvala na molitvu. To smo i učinili. Pred voštanom figurom Sv. Klare svako se za sebe pomolio, a onda smo mogli slikati odjeću koju su sv. Franjo i sv. Klara nosili. Nakon ovih bazilika pošli smo do groba blaženog Carla Acutisa. On je bio dječak rođen 1991. g. i već od malih nogu jako ga je zanimalo kršćanstvo. Par mjeseci prije smrti stvorio je blog u kojem je opisivao razne euharistijske znamenitosti. Njegova sudbina je bila tragična. Umro je 2006. g. od leukemije kada je imao samo 15. g. Papa Franjo ga je 5. srpnja 2018. proglasio “časnim slugom Božjim”. Pred njegovim tijelom pomolila sam se za zdravlje svih mojih prijatelja i djece koju poznajem. Na kraju dana slavili smo svetu misu u Bazilici Sv. Marije od Anđela koju su predvodili vlč. Luka i vlč. Saša, župnici naših župa.
Sljedeći dan smo nakon doručka odmah smo krenuli za Rim. U busu smo ponovno izmolili krunicu i pjevali. Prvo smo razgledali Baziliku Sv. Pavla izvan Zidina koja je po mom mišljenju najljepša bazilika koju sam ikada vidjela. Zlatnim mozaikom ukrašeno pročelje moglo bi se vidjeti i iz aviona, a visoki stupovi u vrtu koji štite baziliku daju joj moćan izgled, te grob samog apostola sv. Pavla. Bitna točka našeg putovanja bile su i katakombe. Zatim smo obišli Bazilike Sv. Ivana Lateranskog i Sv. Marie Maggiore. Na kraju dana smo obišli Svete stube. Njih se ne smije prijeći šetajući već samo klečanjem na koljenima. Tijekom našeg boravka u Rimu 3 noći bili smo smješteni u samostanu Karmelićanki Božanskoga Srca Isusova u Rimu, u kojem sam upoznala vrlo drage sestre koje su došle sa svih strana svijeta. Nakon molitve i večere otišli smo spavati jer nas je čekao vrlo naporan dan.
Ujutro sam se probudila vrlo uzbuđena i brzo se spremila jer nam je prva stvar na popisu bila audijencija sa Papom! Prošli smo zidine koje štite ovu najmanju državicu na svijetu i došli do ulaza. Smjestili smo ispred Bazilike Sv. Petra i čekali da Papa prođe sa svojim vozilom. Kada je prošao, blagoslovio nas je sve. Jedno prelijepo i emotivno iskustvo koje ne mogu ni opisati riječima. Svakako preporučujem svima koji će jednom posjetiti Rim da odu na audijenciju sa Papom koja je svaku srijedu. Na izlasku iz Vatikana prvo smo ugledali Anđeosku tvrđavu sa anđelom na njenom vrhu koji zabada mač u nju pošto priča kaže da je on tim činom uklonio kugu u Rimu. Slobodno vrijeme imali smo kod Panteona, a onda smo išli baciti novčić u fontanu di Trevi koja ima predivne kipove konja, Agripe i Neptuna isklesane od kamena. Malo smo zastali na Španjolskim stubama i izdaleka vidjeli Augustov mauzolej. Na kraju smo imali misu u našoj hrvatskoj crkvi sv. Jeronima.
Novi dan u Rimu mi je sigurno bio moj najdraži dan. Vratili smo se u Vatikan i prvo slavili misu u jednoj od kapelica u Bazilici Sv. Petra. Nakon toga moja baka i ja smo se popele na vrh kupole Sv. Petra i imale predivan pogled na cijeli Rim. Svi smo se našli na Trgu Sv. Petra i krenuli prema Vatikanskom muzeju. Unutra smo proveli cijela 3 sata. Imali smo priliku vidjeti svakakve umjetnine, a svi smo jedva čekali vidjeti Sikstinsku kapelu koja je zaista jedinstvena i vrlo raskošna.
Zadnjeg dana našeg hodočašća smo nakon doručka krenuli za Padovu. U Padovi nismo boravili dugo pošto smo morali privesti ovaj naš put kraju, ali smo imali vremena obići Baziliku Sv. Antona i Crkvu Sv. Leopolda Mandića, te posjetili njihove grobove, gdje smo se zadržali u molitvi i sabranosti. Pošto smo slavili Misu kod našeg sv. Leopolda, krenuli smo nazad za Hrvatsku.
Hodočašće je jedno stvarno posebno iskustvo. Nisam ni mogla naslutit što će me sve čekati, ali ovaj put sigurno je nadmašio sva moja očekivanja. Najljepše mi je bilo posjetiti grobnicu bl. Carla Acutisa i audijencija sa Papom. Otvoriti svoje srce Bogu nije lako. Biti spreman dati svoj život za neku višu silu za koju će ti svi govoriti da ne postoji nije lako. Imati tu sposobnost nešto je posebno i dar je Boga. Biti kršćanin i znati da imaš Boga, svećenike i sestre na tvojoj strani inače, ali i kada ti je najteže nešto je predivno. Drago mi je da sam imala prilike upoznati sve koje jesam i vidjela sve što jesam. Ovo putovanje sigurno ću cijeli svoj život prepričavati, a možda i ponoviti.
Viktoria Felker
