100. rođendan mons. Josipa Bandere

Mons. Josip Bandera, umirovljeni svećenik Krčke biskupije, proslavio je 8. srpnja u rodnom mjestu Beli na otoku Cresu svoj stoti rođendan slaveći svetu misu u župnoj crkvi Prikazanja Gospodinova. Uz njega su koncelebrirali kancelar Krčke biskupije dr. Franjo Velčić, ravnatelj biskupijskog Caritasa mons. Ivan Milovčić i još dvadesetak svećenika, a propovijedao je krčki biskup mons. Valter Župan.

Na početku homilije biskup Župan čestitao je mons. Banderi i zahvalio Gospodinu na tom daru i križu rekavši: „Dar zato jer je to mogućnost da iz izvjesne vremenske udaljenosti čovjek procijeni što je doživio i da mudro vrednuje i dobro i manje dobro. Za ono dobro da zahvaljuje Bogu i da uvidi kako mu je sad drago zbog svega što je učinio i pretrpio. Ugodno je sjećati se proteklih napora jer je čovjek ponosan na lijepo i korisno što je učinio, radostan je što je i njegov život doprinio boljitku svijeta. Ali dugovječan život je prilika i da se okrene i prema onome što nije bilo tako ugodno, daje mu spoznaju da ocijeni prošle događaje, dovodi čovjeka do životne zrelosti i mudrosti“. Krčki biskup prisjetio se riječi apostola Pavla: „Ja znam komu sam povjerovao“, i izrazio uvjerenje da i jubilarac ima u svom životu više ono­ga zbog čega može sa zadovoljstvom isto to reći.

U nastavku svoje propovijedi biskup Župan naglasio je da su visoke godine koje je dosegao jubilarac teške, donose svoju muku i bolesti, ali nisu besmislene: „One su uvijek blagoslov. Za razliku od ljudskog razmišljanja one imaju dubokoga smisla. Isus Krist je najveće djelo izvršio na križu, najviše je učinio šuteći i trpeći. A mi često mislimo da je najbolje sve rješavati nestankom. Neželjeno dijete neka se ne rodi, starci smetaju – neka nestanu eutanazijom. Ali Bog tako ne misli i naš život ima dimenziju i s one strane groba. Upravo prikazujući Bogu svoje muke, mnogo zaslužujemo“.

„Kad vrednujemo život onih najmanjih ili onih visoke dobi sjetimo se da se Bog nikada ne svrstava na stranu smrti jer život je u svakom slučaju veliko dobro i veliki blagoslov“, zaključio je svoju propovijed biskup Valter Župan.

Na biskupovu homiliju nadovezao se i mons. Bandera te zahvalio svima koji su došli zajedno s njim proslaviti njegov rođendan. „Bog je neizmjerno velik, ali ima povjerenja u nas male. Ja sam mu vjerovao sve do danas i vjerovat ću mu do konca svijeta. Samo On je meni hrana, prema meni neizmjerno dobar, a mi smo slabi. I On to zna. Zato mi je dao mnoge velike milosti, a ono što nisam bio vjeran neka poništi. Neka mi da svoj blagoslov i milost do kraja života. Neka svima da svoju milost da ustrajemo i da postignemo ono za što smo stvoreni – nebesku slavu“ rekao je slavljenik.

Misno čitanje, psalam i molitvu vjernika čitali su predstavnici župa Beli, Dragozetići i Predošćica (Gabri­jela Velčić, Ivan Nino Načinović, Viktorija Bandera, Darija Martinčić, David Bebić, Ivana Bandera, Anamarija Uremović i Sara Bandera) u kojima je slavljenik bio župnik 62 godine, a slavlje je obogatio pjesmom zbor župe Cres pod vodstvom Giannine Kaštelan i u pratnji Mirjane Mikičić-Flego na orguljama.

U prikaznoj procesiji su Ana Toić i Mario Mužić u narodnoj nošnji prinijeli med i sir, darove župa Vrana i Orlec u kojima je jubilarac službovao kao mlad svećenik. Sara Bandera i Mirna Kučić pred oltar su donijele 100 crvenih ruža kao poklon župa Beli, Drago­zetići i Predošćica, a Michele Giorgio Bandera brevijar na latinskom jeziku. Kruh i vino su donijeli Daniele Velčić- Buškaron iz Australije i Fabian Perović iz Chicaga.

Nakon svete mise slavlje se nastavilo na trgu Pricrekvah gdje su svoje čestitke jubilarcu uputili predsjednica društva „Tramuntana“ Agneza Host, predsjednik Udruge umirovljenika Mauricio Pinezić, gradonačelnik Kristijan Jurjako i dožupanica Marina Medaric. Čestitku pjesmom „Sretan rođendan“ na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku, jer Bejani žive na svim kontinentima, izrazili su mu i svi ostali. Mnoštvo svečareve rodbine i prijatelja počastili su se mjesnim delicijama, velikom rođendanskom tortom pa čak i krokantom pristiglim s Lošinja, a pjesma i ples uz meh i harmoniku potrajali su do kasno u noć.

Walter Salković

Print Friendly, PDF & Email