Na Dušni dan, 2. studenoga, kada se Crkva spominje svih vjernih mrtvih, krčki biskup Ivica Petanjak predslavio je misu na gradskom groblju u Krku. Uz njega su koncelebrirali umirovljeni biskup Valter Župan, kanonici Stolnog kaptola, franjevci trećoreci iz samostana sv. Franje Asiškoga u Krku te drugi svećenici.
U propovijedi biskup Petanjak govorio je o osjećajima koji prate svaki dolazak na groblje, posebice na groblja i grobove u kojima se nalaze poznanici i rodbina. “I onda počinju navirati uspomene, prolaze slike, događaji, što je tko rekao, kako je živio, kako je umro, kad je umro… Negdje pustimo suzu, negdje uzdahnemo, negdje se pomolimo, negdje dodamo ‘nek mu se Bog smiluje’, ovaj je bio ovakav, onaj onakav. Dok god mi tako razmišljamo i govorimo o našim pokojnima mi ih zapravo držimo na životu. Ne dopuštamo da odu od nas, da prestanu biti dio našeg života i naše memorije. Time i nesvjesno ispovijedamo svoju vjeru u život koji traje i nakon smrti. U život koji je jedan, ali se živi u dvije faze ili dva momenta, u kojima je smrt kao jedno poluvrijeme i životna utakmica se nastavlja”, rekao je krčki biskup.
Podsjetio je da se na groblju nalaze dvije Crkve i zapitao se koja je Crkva živa – “mi s ovu stranu groba ili oni s drugu stranu groba. I jedni i drugi, ali na svoj način. U svjetlu jučerašnjeg blagdana Svih svetih i današnjeg Dušnog dana zamislimo si koliko je sada na ovom mjestu svetaca: u grobu i iznad grobova. Koliko je također grešnika, s jednu i drugu stranu groba? Smrt je trenutak istine. Trenutak kad se neće moći sakriti kako smo jedne nepravedno klevetali, a druge nepravedno štitili. Kolike tajne krije ovo groblje i grobovi svijeta. Kolike su tajne pod zemljom sakrite i pred Bogom otkrite”.
U nastavku propovijedi biskup Petanjak obrazložio je kako je groblje mjesto istine jer makar se prema vanjskom izgledu grobova čini da nisu svi isti, ispod ploče i zemlje manje više su svi jednaki. Groblje bi trebalo postati ispovjedaonica i pokajnica jer bar na grobu ne bismo trebali lagati jedni drugima, bar bi ovdje trebalo priznati ono što je bilo među nama dok smo bili zajedno. Groblje je mjesto pomirenja jer tu leže naši prijatelji i naši neprijatelji. Tu leže oni za kojima plačemo i oni nad čijim se grobovima radujemo da su otišli iz naše sredine, a to je zato što smo još dosta zločesti”, rekao je biskup i upozorio: “Ako nekome nisi mogao prići za života, nemoj preskočiti groba njegova. Izmiri se s njim sada, jer mu možda tvoje oproštenje ne dozvoljava da ugleda lice Božje, a ti sam živiš u nemiru.”
Propovijed na krčkom groblju biskup Petanjak zaključio je porukom: “Neka Božje milosrđe počiva nad pokojnima, a mi nemojmo bježati od onih koji nas danas ljube, jer uzaludno je kasnije plakati nad onima koje smo svojim načinom života spremili u grob prije vremena. Za života iskazujmo ljubav jedni drugima, za života praštajmo, za života recimo ‘hvala ti’, za života učinimo život ljepšim i radosnijim.”
U srijedu 3. studenoga biskup Petanjak u katedrali Uznesenja Marijina predvodio je misu za pokojne biskupe, svećenike i redovnike. Na početku propovijedi prisjetio se Posljednjih stvari čovječjih kojih se danas rijetko tko sjeća i molitve ‘U svim djelima svojim spomeni se posljednjih stvari pa nećeš nikada sagriješiti’. “U posljednje vrijeme o tim se stvarima ne govori kako se ne bi ljude plašilo, da ne dožive neke traume. Dok se o tome govorilo i dok se smrt smatrala sastavnicom ljudskog života i ljudi su bili normalni. Sad kad je sve to izbačeno iz straha od trauma, manje više je cijelo društvo ‘šenulo’ i upalo u kolektivnu depresiju i traumu”, rekao je biskup Petanjak. Objasnio je kako na smrt treba gledati kao na neku vrstu izlaska iz sebe samoga, iz svoga tijela, iz svoje zemljanosti, iz svoje prolaznosti, iz ovog svijeta i poretka. Kršćane to podsjeća na starozavjetnu Pashu prema obećanoj zemlji i na Isusov prijelaz Ocu nebeskom po muci i smrti na križu. Obje Pashe izgledaju nemoguće ostvarive ljudima, jer prolaze kroz bolne prijelaze, rezove i umiranja prošlosti kako bi zaživjela nova sadašnjost. Jedino sredstvo koje može provesti i prevesti preko tog puta je Božja neobjašnjiva i nevjerojatna ljubav, koja nadilazi svaki oblik smrti, naglasio je biskup Petanjak.
“Danas kad se na posebni način u ovoj euharistiji spominjemo pokojnih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica koji su djelovali u ovoj biskupiji, želimo imati pred očima kako su svojim životom, propovijedanjem i služenjem bili eshatološki znak ovoj kršćanskoj zajednici. Nažalost, u svakom zvanju, pa tako i u redovničkom i svećeničkom, može biti i antipropaganda. Ne znači da smo svi i da smo uvijek na visine svoje službe. Ono što nam je zajedničko svima je naša ljudska narav koja je već samom svojom prirodom podložna promjenama i nestalnostima. Zato večeras molimo da i pokojnim biskupima, svećenicima i redovnicima i redovnicama Otac nebeski ne uskrati svoga milosrđa i praštanja, jer bez toga lica Božjega nećemo vidjeti”, zaključio je biskup Petanjak.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je pratio katedralni zbor.
Walter Salković
