U nedjelju 10. veljače 2019., na spomendan bl. Alojzija Stepinca, biskup Ivica predvodio je misno slavlje u Krčkoj katedrali. Okupljenima je uputio i prigodnu homiliju.
Bez obzira koliko smo stari i koliko imamo godina i koliko smo dugo kršćani kad se nađemo pred riječi Božjom i kad se pred njom zaustavimo i nad njom zamislimo svaki put se osjećamo kao učenici početnici koji ni izdaleka nisu dorasli i sposobni zakoračiti u neizmjerno bogatstvo spoznaje koja im se nudi i stoji pred njima i u koju treba uroniti i koju treba istražiti, a ta je spoznaja neizmjerna, golema i nepredvidiva; poput ronioca koji je zaronio u more i našao se u potpuno novom i nepoznatom svijetu, iako svjestan da taj svijet postoji, nikad ga neće moći do kraja upoznati, a kamoli njime ovladati. Stoji pred jednim svijetom kojem treba pristupiti sa strahopoštovanjem i udivljenjem. Tako bi se trebali osjećati svaki put kad se nađemo pred riječi Božjom, tj. kad se nađemo pred osobom Isusa Krista.
Sveto pismo navodi nam osjećaje onih koji su se susreli s Božjom riječi i Božjim zahvatima. Kod svih prevladava osjećaj nedostojnosti, straha Božjega. Boga se boje sveti ljudi, ne grešni. I to zato što svetac spoznaje Božju svetost i u susretu s njime uviđa koliko je naša ljudska svetost daleko od Božje svetosti. Nasuprot svecu stoji grešnik koji ostaje u svom grijehu, jer je to jedini svijet kojeg on poznaje. Svi ovi ljudi o kojima smo danas u čitanjima slušali bili su od Boga pozvani i nisu sebe poznavali ni sebe vidjeli u pravom svijetlu sve do onog trenutka kad su upoznali Boga, odnosno Isusa Krista. Tek tada otkrivaju istinu o sebi i onog časa kad dolaze do istine o sebi hvata ih neopisivi strah.
Ako uistinu želiš spoznati sebe, moraš stati pred Boga. Moraš dopustiti da te Božja blizina dotakne. Onog trenutka kad te Bog dotakne prepast ćeš se samog sebe i uvidjeti koliko si daleko od njega i najradije bi pobjegao od njega. A onda dolazi ono što su opet svi ovi likovi iskusili: prava Božja blizina, njegovo milosrđe i praštanje i njegov poziv da se upustiš s njim u avanturu i da spoznaš sebe u jednom potpuno drugačijem svijetlu kojeg nikad ne bi bez njega otkrio.
Danas se naša Crkva u hrvatskom narodu na posebni način sjeća blažeg kardinala Alojzija Stepinca. Od svega onoga što on znači za naš narod i što je učinio za njega, želim i njega uklopiti u ove današnje biblijske likove, da vidite kako se Božja logika kroz cijelu povijest spasenja nije promijenila.
Sve ovo što su proživljavali ovi biblijski likovi iskusio je i Alojzije Stepinac koji nepune tri godine prije svoje smrti, 28. svibnja 1957., piše Duhovnu Oporuku svojim vjernicima i nakon svega što je proživio kao uznik u Krašiću započinje svoju Oporuku:
»Nedokučiva providnost Božja postavila me je bila prije mnogo godina vama za pastira. Znam, da je u ono doba bilo u našoj dijecezi mnogo učenijih svećenika od mene. Znam, da ih je bilo i mnogo zaslužnijih od mene, jer ja sam tada bio svećenik tek tri i pol godine, nepoznat svemu svijetu.
I kad se sada nakon svega toga pitam, zašto je Bog upravo mene odabrao za tu zadaću, onda moram odgovoriti ono, što veli sveti Pavao apostol u poslanici Korinćanima: „Što je ludo pred svijetom izabra Bog, da posrami mudre, i što je slabo pred svijetom, izabra Bog da posrami jake; i što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog, i ono, što nije, da uništi ono što jest, da se ne hvali nijedan čovjek pred Bogom“ (1 Kor 1,27-29).«
Svaki se Božji čovjek osjeća nedorastao zadaći koju mu je Bog namijenio i svaki se Božji čovjek pita: „Zašto ja? Zašto mene? Što to Bog vidi u meni, a ja sam u sebi ne vidim?“ A logičkog odgovora ne nalazimo. Bar ne dok smo ovdje na zemlji. Samo Bog vidi daleko, duboko, široko, a mi ostajemo u svojim uskim okvirima.
Dragi roditelji i kumovi, koji ste danas donijeli svoju djecu na krštenje i vi zajedno s njima započinjete praviti prve korake u svemu. Pozvani ste da svoju djecu pratite i promatrate i otkrivate skrivene talente i blago koje je Bog u njih postavio. Nemojte zaboraviti usaditi i vjeru i dati kršćansku pouku jer će se i oni kao i svi danas spomenuti sveti likovi, kao i svatko do nas, tek u Isusu Kristu moći pravo spoznati i u istini živjeti.
Svakome od nas Isus ponavlja one riječi koje je uputio Petru: »Izvezi na pučinu!« Otisni se od kraja, ostavi sve moguće prividne oslonce koje misliš da imaš i prepusti se samo meni. To je učeništvo koje Isus očekuje od nas. Amen.
Prigodom ovog misnog slavlja biskup Ivica krstio je dvoje djece: Frana Alojzija Kosića i Mavra Oršića.
