Biskup Ivica predvodio misno slavlje u crkvi u Mariji Bistrici posvećenoj bl. Aloziju Stepincu

“Redovnicima je na čast da je nadbiskup Stepinac jako volio redovnike i cijeli je Zagreb opasan redovnicima. Ako promatrate s koje god strane, sve su župe oko Zagreba u rukama redovnika. Kada su kapucini došli na početku Drugoga svjetskoga rata na istok, u Dubravu, onda je kardinal Stepinac odredio da crkva bude posvećena sv. Mihaelu da brani Zagrebačku nadbiskupiju. I na vitraju u našoj kapucinskoj crkvi sv. Mihael ne drži našu crkvu nego zagrebačku katedralu. To je bila jedna vizija nadbiskupa Stepinca misleći kako će redovnici i redovnice jače vapiti Bogu, moliti i žrtvovati za dobro cijele biskupije”, ove je riječi krčki biskup Ivica Petanjak uputio na početku misnog slavlja 12. veljače u Karmelu u Mariji Bistrici gdje je zajedno sa svojim tajnikom vlč. Sašom Ilijićem i vlč. Antunom Motočićem, sestrama karmelićankama i ostalim vjernicima proslavio godišnjicu posvete samostanske crkve pod čijim oltarom su pohranjene moći bl. Alojzija Stepinca.

U homiliji na misna čitanja od petka korizmenog vremena, biskup je tumačio Isusove riječi kojima je on odgovorio na upit Ivanovih učenika zašto njegovi apostoli i učenice ne poste. “Isus im je odgovorio jednom rečenicom vrlo mudrom. Stoga danas u središte svoje pozornosti postavimo upravo tu riječ – mudrost, jer mudrost je najvažnija, ako hoćemo ispravno, razborito živjeti i ponašati se svega svoga života. Ne zaboravimo da je Bog sam Mudrost.” Nadalje je napomenuo da se ta riječ mudrost primjenjuje na osobu Isusa Krista, on je ta riječ koja izlazi iz Očevih usta i o kojoj govori sv. Ivan u svom Evanđelju. “Na provokativno pitanje zašto tvoji ne poste, Isus odgovara mudro, jednom rečenicom: “Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik među njima?” Očito da ne mogu! Zašto svatovi? Zato što su svatovi, svadba u vrijeme Starog zavjeta i u obitelji i među plemenima imali prevažno značenje. Svatovi, svadba je bila toliko na cijeni da je sve bilo usmjereno prema njoj i zato se pretjerivalo tih dana, kad su svatovi trajali po tjedan dana, u svemu, i u iću i u piću. To je bio znak bratstva, zajedništva, povezanosti, slavlja. Zato Isus kaže da se ne može postiti kad je zaručnik među njima. Apostoli su u Isusu Kristu, Mesiji, pronašli i zaručnika. Dok god je on među njima, nema mjesta postu, nema mjesta tuzi. Ovo Evanđelje stoji na početku korizme, u prvi petak jer ono ima vezu sa Velikim petkom, s posljednjim petkom u korizmi. Ovi naši postovi koje mi imamo i ovaj ovdje post o kojem je danas riječ nema veze sa pokorom. Ovaj post o kojem Isus govori je post Velikog petka. Postit će kad im zaručnik bude ugrabljen. Na Veliki petak cijela Crkva posti jer je zaručnik uhićen jer Isusa Krista više nema među svojima. On je na križu i zato je to post solidarnosti s Isusom Kristom cijele kršćanske zajednice. Zato dokumenti II. vatikanskog sabora preporučuju da oni koji mogu poste i na Veliku subotu jer nema Zaručnika. Veliki petak i Velika subota: to je jedna posebna vrsta posta. Isus kaže: zaručnik je tu i trebate se radovati, a kad zaručnika ne bude, onda ćete postiti i onda ćete tugovati.” Nadalje je u svojoj homiliji biskup prisutne pozvao da kao vjernici napreduju u mudrosti jer je i Isus kao čovjek u njoj napredovao. Mudrost mora prožimati sav vjernikov život. Protumačio je također i smisao korizmenog posta koji može čovjeka voditi na put dobra, a može voditi u oholost, u propast. Bog želi post kako ga opisuje prorok Izaija: kidati okove nepravde, razvezivati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnika. To su djela milosrđa i imaju socijalnu dimenziju. Takav je post vršio bl. Alojzije Stepinac: zauzimao se za onoga koji je progonjen, za onoga koji je gladan, za onoga kojemu je kuća spaljena, za djecu koja su ostala bez roditelja.

Biskup je na kraju svima poručio: “Evo posta: slušanje riječi Božje, molitva, vršenje volje Božje i propitkivanje što je to što danas Bog od mene traži, očekuje i gdje ja mogu doprinijeti da ovaj svijet bude drugačiji i da ja budem drugačiji.”

Na završetku misnoga slavlja bio je tradicionalni blagoslov bombona u čast bl. Alojzija Stepinca i zahvalna riječ biskupu Petanjku vlč. Antuna Motičića.

Zajednica sestara nastavila je druženje s dragim gostom nakon objeda u govornici gdje je biskup Petanjak s njima podijelio dojmove početnih koraka svoje biskupske službe te od srca preporučio u molitve sebe, svećenike i sve vjernike svoje biskupije.

(preuzeto sa: www.ika.hr)

Print Friendly, PDF & Email