Priredio: dr. Franjo Velčić
Jednu od iznimnih zasluga na području kulturne baštine što ih je biskup Josip Srebmić stekao tijekom svojeg 43-godišnje službe na čelu Krčke biskupije, zasigurno je njegovo zalaganje za povrat oduzete/otete oltarne pale sv. Lucije, vrhunskog umjetničkog djela iz prve polovice 14. stoljeća, rad venecijanskog majstora Paola Veneziana. Ta je oltarna pala, zapravo poliptih sastavljen od 16 slika u originalnom gotičkom okviru. Visok je 140 i širok 170 cm. U sredini na glavnom polju nalazi se Sv. Lucija a desno i lijevo od nje ima po četiri prizora iz njezina života, odnosno mučeništva.
A sve je počelo 1913. godine kad je umjetnina odnesena na restauraciju Beč. No, nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro – Ugarske Monarhije, u Beč je došla talijanska komisija, isplatila troškove restauracije i odnijela umjetninu. O tome biskup Srebrnić piše: “Tako ju je iza rata našla u Beču talijanska primirbena komisija koja ju je 20. veljače 1919. preuzela, jer da pripada mjestu, koje je došlo u područje talijanske okupacije. Ali ta talijanska komisija sliku nije poslala vlasnici – Krčkoj biskupiji natrag, kako to traži pravo i pravednost (. .. ), nego otpremila ju je najprije u Trst te ju ondje izložila u “Museo Civico”. – Kasnije bila je prenesena u Kopar, da nađe ondje svoje mjesto opet u jednom muzeju “Museo di Storia ed Arte”. Eto sudbine sa siroticom slikom Sv. Lucije!” A onda je izbio i Drugi svjetski rat i slika je, iz “sigurnosnih” razloga odnesena, sakrivena u kapeli S. Tommaso na području malene općine Mainao, sjeverozapadno od Udina.
No, zgodna se prilika ukazala tijekom njemačke, nacističke okupacije otoka Krka, odnosno nakon kapitulacije Italije i odlaska talijanskih vojnika s otoka Krka. U tom poslu krčkom biskupu pomagao je i prof. Nikola Žic, Puntar, .prosvjetni izvjestitelj u Ministarstvu za oslobođene krajeve kod ministra dr. Bulata”, u tadašnjoj NDH.
Kakav je to bio izniman događaj za biskupa Srebrnića u korist Krčke biskupije pokazuje i njegov službeni dopis – okružnica kojuje 16. prosinca 1944. uputio svim župnim uredima u Biskupiji. U tom pismu Srebrnić opisuje tijek povratka iste: “Naša slika je stara. Nastala je između g. 1333. i g. 1345. – prošlo je dakle šest stotina godina, otkad su ju Benediktinci postavili na oltar svoje crkve. Već davno su oni na otoku nestali, samo ruševine su ostale od njihova samostana, ali je ostala crkva i u crkvi slika Sv. Lucije. (. .. ) Međutim smatrao sam svojom dužnošću, da sliku sv. Lucije, to starodrevno vlasništvo crkve, koja pripada Biskupu pro tempore u Krku, pronađem i zatražim njezin povratak. Dvadeset godina je trajalo to traženje. (. .. )
Došli su u studenom 1943. Nijemci i osnovali samo za svoje ratne svrhe operacijsku krajinu /Operationszone/ “Jadransko Primorje” bez nakane, kako se to izričito i kod mene naglašivalo, da tu zemlju sebi prisvoje. Bilo je 22. prosinca prošle godine, kad sam pitanje o slici sv. Lucije Njemačkom Berater-u dr K Pachnecku usmeno obrazložio i zapitao ga, da li bi htio on u toj stvari ono poduzeti, što je njemu moguće, e bi se slika sv. Lucije opet svojoj vlasnici povratila. (. .. )
Stvar je bila sada predana novim čimbenicima i došla je pred samog Najvišeg Komesara dr Friderika Rainer-a državnog namjesnika u Trstu. On je pitanju posvetio posebnu pažnju. Međutim se ustanovilo, da slike nema više u muzeju u Kopru. Po naređenju Najvišeg Komesara počeli su ju tražiti i konačno pronašli u kapeli S. Tommaso na području općine Maiano /sjeverozapadno od Vidma (tal. Udine), južno od Cemone/ – na sreću na teritoriju Jadranskog Primorja koji je pod kompe- tencijom Najvišeg Komesara u Trstu. Ćesto sam posredovao kod njemačkog Beratera dr Pachnecka i upravnog Beratera dr Rasmanna i kod Vanrednog Povjerenika dr Špehara – drage volje išli su ususret, dok nijesam konačno dne 11. studenoga o. g. od p. n. Povjerenika dr Špehara doznao, da se slika Sv. Lucije nalazi već u Trstu. On se tada pobrinuo za prevoz slike iz Trsta u Sušak. Teretni samovoz i njegova pratnja bili su tada napadnuti – tako izvješćuje “Deutsche Adria-Zeitung” od 13. prosinca 1944 u članku “Ein Altarbild kehrt heim. Riickgabe einer alter Gemaldetafel an den Bischof von Krk” – od više neprijateljskih aviona i izloženi najžešćoj pušćanoj paljbi iz mitraljeza. Ali kao da se čudo dogodilo – tako se naglasuje u članku – nijedan metak nije pogodio ni slike sv. Lucije ni ikoga od pratnje – slika je došla potpuno neoštećena u Sušak. U četvrtak 16. studenoga ovršila se u dvorani Povjereništava svečana predaja oltarne slike. Zemaljski savjetnik dr. Rassmann predao ju je u moje ruke, u ime najvišeg Komesara dr Rainera, a u pristunosti p.n. Povjerenika dr Špehara i brojnih odličnika, koji se za tu svrhu ondje sakupili.
Samo osobitom energičnom ličnom nastupu i zauzimanju za pravo i pravednost Najvišeg Komisara dr Rainera treba se zahvaliti, da su oltarnu sliku Sv. Lucije talijanski faktori vratili natrag Krčkoj biskupiji. To će ostati u historiji naše slike i naše biskupije za uvijek zabilježeno.
U noći između 16. i 17. studenoga 1944. bila je slika sv. Lucije pod mojim nadzorom prevezena u Krk te tako došla opet u svoje zavičaje – u biskupiju svoje prošlosti.”
O tom događaju izvješćivale su novine onoga vremena u “Glas Primorja” od 13. XII. 1944; “Goriški List” od 9. XII. 1944, te osobito opširno “Deutsche Adra-Zeitung” od 13. XII. 1944 i dr. Ali, taj događaj je nakon rata za biskupa Srebrnića bio inkriminirajući pred jugoslavenskim istražiteljima. Pred tada svemoćnom i sveprisutnom OZNA-om on je izjavio da je time uvelike doprinio za otočnu, krčku kulturu, za koju, veliko je pitanje koliko su njegovi istražitelji imali smisla i uljudbenog sluha. Stoga je 14. lipnja 1945. u pismenom iskazu naslovljenom “Odjelu Zaštite Naroda u Hrv. Primorju Sušak” ovako posvjedočio: “Nakon mnogih nastojanja tečajem
godine 1944. uspjelo mi je, da sam dobio natrag staro drevni polyptichon Sv. Lucije iz historijske biskupske crkve sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške. (. … ) Ali su ju pronašli i polovicom studenoga 1944. doveo sam ju osobno iz Sušaka u Krk. Na tom uspjehu za hrvatsku stvar svi su mi čestitali, jer je bilo jasno, da talijanske vlasti slike nikada ne bi restituirale.”
Iz svega proizlazi da je biskup Srebmić bio duboko uvjeren o iznimnom značenju povratka poliptiha sv. Lucije u Krk, ali i šire. U dopisu dr. Fran Špeharu, Izvanrednom povjereniku za Upravno područje Sušak – Krk, sa sjedištem na Sušaku, navodi: “Dao Bog, da ju u našim rukama ostave i poslijeratne prilike te da ostane u zemlji ne samo Hrvata nego za uvijek i u Hrvatskoj Nezavisnoj Državi!” Srebrnićeva se želja ostvarila i danas je poliptih u Krčkoj biskupiji, kao zaštićeno kulturno blago Republike Hrvatske.
