Pročitajte božićnu poruku biskupa Ivice na početku Godine milosrđa

Misericordes sicut Pater – Milosrdni kao Otac

Draga braćo i sestre!

Ovaj Božić i cijelu godinu koja je pred nama živjet ćemo u ozračju izvanrednog jubileja svete Godine milosrđa, pod geslom Misericordes sicut Pater – Milosrdni kao Otac (usp. Lk 6,36) koju je na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca ove godine, otvarajući sveta vrata bazilike svetog Petra u Rimu započeo papa Franjo. Isto će učiniti i mjesni biskupi na treću nedjelju došašća, 13. prosinca, u svojim katedralama, s mogućnošću da se to isto učini i u nekim drugim svetištima i crkvama pojedinih biskupija.

Ako ovu netom izgovorenu rečenicu bar letimično razložimo donekle ćemo razumjeti puni smisao događaja koji slavimo i milosnog dara koji nam se nudi i ‘servira kao na tacni’, a pozvani smo samo ga uzeti. Prema onom što je povijest zabilježila, prvi put se jubilej Svete godine u Katoličkoj Crkvi slavio 1300. godine, za vrijeme pape Bonifacija VIII. koji je odredio da se Sveta godina ubuduće slavi svakih sto godina. Pape dvadesetog stoljeća skratit će taj vremenski rok sa sto na pedeset, pa na dvadeset i pet godina, a onda i uvesti i neke izvanredne jubileje Svetih godina, s ciljem da ni jedna generacija ljudi ne bude zakinuta u milosti Božjoj.

Po čemu se ova Sveta godina razlikuje od dosadašnjih Svetih godina?

Mnoštvo je novosti, a jedna je od njih da se vrata Svete godine ne otvaraju samo u Vječnom gradu nego u svakoj biskupiji: u katedralama, te u značajnim crkvama i svetištima. Kroz sveta vrata ne prolazi se samo u crkvama, nego kroz sveta vrata pozvani su proći i svi oni koji se nalaze u bolesničkim krevetima ili su lišeni slobode, a prelazeći prag svoje sobe ili ćelije mogu doživjeti ta svoja vrata kao Sveta vrata milosrđa. Poruka je više nego jasna: ne mora se ići u Rim niti poduzeti naporan put ili hodočašće kako bi se zadobilo Božje milosrđe.

Ne idemo mi u susret milosrđu Božjem, nego ono dolazi k nama. Ne idemo milosrđe Božje isprositi, nego ga trebamo primiti. Ono nam se daruje i nudi. Milosrdni Otac ide ususret izgubljenim sinovima i kćerima i to prvenstveno po svome Sinu Isusu Kristu koji svojim utjelovljenjem i ljudskim rođenjem poduzima najveće hodočašće u povijesti svijeta. Hodočašće je to koje ide od neba do zemlje, od Boga do čovjeka i od Boga u čovjeka. Već više od dvije tisuće godina milosrđe Božje se utjelovilo i postalo vidljivo i opipljivo. Ne moramo putovati svijetom niti se moramo penjati na nebesa da bi smo ga vidjeli ili susreli ili zadobili, jer je ono tu među nama. Tu je među nama utjelovljena riječ Božja – Isus Krist! Tu je, među nama, on sam prisutan u svojoj riječi i u svome tijelu i krvi koju svaki dan blagujemo u slavlju svete euharistije. Tu je, među nama, po svim drugim svetim sakramentima, kao i po zajednici vjernika koja se dnevno i tjedno okuplja u njegovo ime.

Papa Franjo želi da ga u ovoj Svetoj godini na posebni način iskusimo kao milosrđe koje ćemo mi doživjeti u vlastitom životu i osjetiti na svoj koži. Sredstvo kojim se to postiže zove se sakrament pomirenja ili pokore, čiji je sastavni dio ispovijed grijeha kao jedna od komponenti ovog sakramenta. Drugim riječima, nije dovoljno samo grijeh priznati ili ga izreći, nego je još važnije vjerovati da nam ga Bog oprašta i daje mogućnost novog života i novog početka. Takvo iskustvo praštanja osposobljava nas donijeti odluku da ćemo iz ljubavi prema Njemu, koji je širok u praštanju i milosrđu, i mi promijeniti svoj život i uputiti se putem svetosti, tako što ćemo drugima iskazivati milosrđe.

Veoma je važno da ovu milosnu godinu ne doživimo jednosmjerno. Nemojmo misliti kako je smisao ove Godine milosrđa da Bog i drugi ljudi meni trebaju iskazivati milosrđe, a da ja pri tom ne trebam ‘ni prstom maknuti’. Za pravilno razumijevanje ove godine potrebno je često u danu sjetiti se i ponoviti geslo ove godine Misericordes sicut Pater – Milosrdni kao Otac.

Očevo milosrđe nije upitno. Ono se u najvećoj mjeri očitovalo po utjelovljenju njegova Sina i uvijek je na djelu. Sad ostaje onaj naš dio – da budemo milosrdni kao što je Otac nebeski milosrdan prema nama. Evo prilike da svatko od nas ostvari vjekovni ljudski san – biti kao Bog (usp. Post 3,5). Na to nas poziva i potiče sam Isus Krist: «Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski» (Mt 5,48), tj. budite kao što je Bog.

Evo prilike da upoznamo pravu bit i narav samog Boga Oca koji puninom svoga bića i naravi nadilazi svako slično uspoređivanje na zemlji. Biti kao Bog znači biti milosrdan, strpljiv, dobar, blag, ponizan, jednostavan; znači ljubiti, nadati se, vjerovati, praštati, dobro činiti, ne mrziti, ne osvećivati se, ne pamtiti zlo, ne radovati se tuđoj nevolji, ne trošiti vrijeme u tračevima, ogovaranjima, razuzdanom životu, sebeljublju, zluradosti, oholosti, škrtosti, lijenosti.

Sam nas Isus poziva da se ‘natječemo’ s Bogom – budite kao Otac vaš nebeski!

Sigurno ima onih koji su svojim riječima i primjerom života druge navodili na grijeh. Sveta je godina prilika da druge navodimo na dobro. Ako je netko ogrezao u grijehu, neće mu biti lako priznati svoj grijeh i pokajati se za njega. Zato se možemo poslužiti drugim sredstvima koji će u toj osobi pripraviti put pokajanja i obraćenja, a ta su sredstva tjelesna i duhovna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesnika i utamničenika pohoditi, mrtvog pokopati; dvoumna svjetovati, neuka poučiti, grešnika ukoriti, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.

Dakle, ako netko ne može svoj grijeh okajati ili ako misli da mu Bog ne može ili ne želi oprostiti, neka počne drugima činiti dobro u onom što sam može, a Otac nebeski će pronaći načina da i njemu milosrđe iskaže (usp. Iz 30,18). Poruka Svete godine milosrđa je u jednome: nitko ne smije očajavati i, kakav god da jednoć bude sud Božji, on zasigurno neće biti bez milosrđa.

Stoga, od sveg srca molim svećenike i redovnike u našoj biskupiji da osobito na Božić i u božićno vrijeme obavijeste svoje župljane i vjernike u koje dane u tjednu i u koje će im vrijeme svećenik biti na raspolaganju za ispovijed ili razgovor. U to vrijeme svećenik neka čeka svoje vjernike, a ne oni njega. Ako nikoga nema i nitko ne dođe, neka to vrijeme provede u molitvi za povjerenu mu zajednicu i neka slijedeći put opet bude na zakazanom mjestu u zakazano vrijeme. Oni koji budu ustrajali, na koncu će i sami ubirati plodove iznenađenja i milosrđa.

Radi toga se, po izričitoj odluci pape Franje za izvanredni Jubilej milosrđa, svim svećenicima koji imaju ovlast ispovijedanja, to jest davanja odrješenja od grijeha, ujedno u ovoj Godini milosrđa pridodaje i ovlast otpuštanja cenzure zbog pobačaja. Takvim slučajevima pristupajmo stoga zrelo i razborito. Molite se Duhu Svetom da vas nadahne pravom riječju koja će biti izgovorena u pravo vrijeme, a imat će ozdraviteljsku ulogu.

Mjesta koja u ovoj Godini milosrđa imaju posebno značenje za našu biskupijsku zajednicu, a to su katedrala u Krku, te negdašnje katedrale u Rabu i Osoru, kao i marijansko svetište na Gorici, također moraju imati prikladnu i točno određenu dušobrižničku skrb.

Već vas sada pozivam da mislite na zavjetno hodočašće naše biskupije u Zagreb gdje će u subotu 16. travnja 2016. biti izloženo tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića, jednog od suzaštitnika Godine milosrđa i neumornog djelitelja Božjeg oproštenja.

Neka vas u ove svete božićne dane, kao i kroz cijelu slijedeću godinu, prati blagoslov i milosrdni pohod utjelovljene Riječi – Isusa Krista, te vodi i nadahnjuje njegov poziv: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36). Na dobro vam došao Božić i porođenje Isusovo!

Vaš Ivica, biskup

Print Friendly, PDF & Email