Pokret za život – Ogranak Cres na dva je načina 9. veljače obilježio Svjetski dan braka. Na kraju župne svete mise bračnim parovima, ali i onima koji su ostali bez svog bračnog druga, darivana su plišana srca, simbolični znakovi ljubavi koju uvijek treba iznova njegovati. Poslijepodne je o crkvenom braku u prostorijama Zajednice Talijana progovorio mr. Luka Paljević, župnik u Velom Lošinju i branitelj ženidbene veze u krčkom uredu Interdijecezanskog ženidbenog suda Riječke metropolije.
Na samom početku mr. Paljević osvrnuo se na daleku ljudsku prošlost. I u pradavnim vremenima ljudi su se zaljubljivali i voljeli te su u svojevrsnoj zajednici podizali djecu. Brak tako nije ničiji izum, on je nastao sasvim prirodno i spontano, te je prihvaćen kao općeljudski fenomen, kao bazna stanica svakog društva upravo zato jer potomstvom koje proizlazi iz veze muškarca i žene garantira budućnost društvene zajednice. Zbog toga brak muškarca i žene svojim zakonima štite i države, a Kristova Crkva taj prirodni fenomen uzdiže na dostojanstvo sakramenta. Vjenčanje je ujedno jedini sakrament koji ne podjeljuje svećenik, on obredu prisustvuje samo kao predstavnik Crkve, a zaručnici su oni koji se u sakramentu vjenčanja posvećuju. Ideal bračne ljubavi jest Kristova ljubav – dvoje ljudi koji se vole, istovremeno daju dio sebe drugome ali i niječu dio sebe. U toj nesebičnosti svjedoče što je Bog spreman učiniti za nas ljude.
Najznačajnije karakteristike bračne ljubavi su vjernost i nerazrješivost – ljubav koju osjećamo prema drugoj osobi s kojom stupamo u crkveni brak nema vremensku dimenziju. Trenutak u kojem se dvije osobe obraćaju jedna drugoj izmjenjujući riječi privole najuzvišeniji je u obredu vjenčanja – u potpunoj slobodi dvoje ljudi sklapaju savez.
„Pitanje rastave u Crkvi“, naglasio je mr. Paljević, „nikako nije pitanje modernizacije Crkve i prigovori pojedinih dijelova društva koji idu u tom smjeru uopće ne stoje. Crkva ne poučava neki svoj nauk nego čuva nauk Kristov kako je zapisan u evanđeljima. Slijediti Kristov nauk nije ničija obveza i svatko je slobodan sam odabrati želi li se vjenčati u Crkvi i držati se onoga što Crkva poučava o braku.“
Mr. Paljević podsjetio je ipak kako je ljudska ljubav u odnosu na božansku nesavršena, kako je čovjek ponekad slab i ograničen, kako ne prašta uvijek… Objasnio je da se pod određenim uvjetima i crkveni brak može proglasiti ništavnim, odnosno nevaljanim. U posebnom procesu ispituje se je li brak ispravno sklopljen, odnosno postoje li elementi koji su eventualno mogli ugroziti valjanost ženidbene privole. Ukratko je obrazložio i sam tijek sudskog procesa – od razgovora sa župnikom osobe koja pokreće postupak pa sve do konačne presude Crkvenog suda.
Na kraju izuzetno dobro posjećenog predavanja bilo je prilike za komentar ili pitanje. Progovorilo se o gotovo kroničnom nedostatku komunikacije između supružnika, o (pre)kratkim tečajevima priprave za brak, o predbračnim trudnoćama, a mr. Paljević je iznio i neke konkretne brojčane podatke. Sam postupak za utvrđivanje nevaljanosti braka može trajati više od 10 godina, premda je vrijeme dovoljno za donošenje sudske odluke od 2,5 do 3,5 godina. Najčešći uzroci za utvrđivanje nevaljanosti crkvenog braka su psihičke bolesti (poput shizofrenije ili teške depresije) te simulacija ili himba. Na području Riječke metropolije godišnje se riješi 20-27 slučajeva, od kojih 2/3 budu proglašeni nevaljanim crkvenim brakom.
Isto predavanje mr. Luka Paljević održao je u Malom Lošinju, u organizaciji tamošnjeg ogranka Pokreta za život, u subotu, 1. veljače, uoči Dana života.
Sonja Pokupec Salković
