Susret povodom Dana života u Rabu

Svetost života

Kao što je poznato, većina europskih naroda jedan dan u godini običava posvetiti problematici života, koji je danas tako malo poštovan a tako ugrožen. Neki toj tematici posvećuju i cijele tjedne. Hrvatski biskupi odredili su da se kod nas taj dan slavi prve nedjelje u veljači. No naša briga o životu treba trajati uvijek i svagdan. Hrvatski je narod, nažalost, iskrvario na svim frontovima, unutarnjim i vanjskim, gubeći nevine i mlade živote i u nekim ginekološkim klinikama i na bojišnici. Kad se gubilo na bojišnici, to je bilo za njegov spas, ali ono što se zbiva na nekim klinikama to je samo na njegovu propast.

Članovi rapskog ogranka Pokreta za život svake godine prigodom Dana života šalju čestitke roditeljima djece koja su rođena protekle godine, a isto je učinjeno i ove godine. Također su prigodom Dana života i Dana posvećenog života upriličili susret sa svećenicima i časnim sestrama otoka Raba. Predavanje – katehezu „ Život kao Božji dar i poziv na svetost života“ održala je časna sestra Karla, službenica Srca Isusova i Marijina (u osnivanju). Načinom izlaganja i svojom gorljivošću za posvećeni život dojmila je sve članove Pokreta i njihove goste.

Bog je život! I njegov Vječni Sin Isus Krist je također život. Zato nam ga je Otac i poslao na zemlju da nam kao prava istina pokaže put prema vječnom životu. Skupa s Ocem on je „uzročnik“ svakoga života. I našega života! Štoviše, Krist je naš život, kako tvrdi sv. Pavao. Isus Krist je „kruh života“ od kojega živimo i on je „riječ“ života po kojoj živimo. On je došao na ovaj svijet da imamo život i to u „izobilju“. Dakle, puni život, naravni i nadnaravni. Zašto Isus toliko cijeni život? Očito zato što je život nešto neizmjerno vrijedno, sama bo­žanska vlastitost. On ga je, začet po Duhu Svetome, dobio od Oca u vječnosti, u sebi ga je nosio kao božansku vječnost i osjećao kao božansku vrijednost. Dakle, život je nešto božansko, a stoga i nešto sveto, objašnjava nam sestra Karla.

U povijesti stvaranja sve je podloženo životu i k njemu upravljeno. Bog je pripremao zemlju postupno da bi mogla biti stanište života. Od živih bića čovjek je sazdan posljednji, kao kruna svih stvorenja. U njemu je razumna duša, slika božanskoga Duha, dostigla svoje božanske dimenzije. No ljudski život je svet i u svom zemaljskom međuvremenu, u svom vremenitom trajanju. Sada, ovdje i danas. Naš kršćanski život Bog posvećuje od samog rođenja svetim sakramentima i s njima povezanim milostima.

No, kako je u našem životnom stilu u pitanju integritet naše osobe i mnogo toga u našem životu nije naš izbor: često ne možemo ništa promijeniti. Ali i u takvim slučajevima ovisi o nama kako ćemo se u tom neizbježnom ponašati. Taj je izbor uvijek naš. Često se ponašamo po ustaljenim navikama, spontano i bez razmišljanja te tako mnoge odluke ne donosimo svjesno. Ipak su odluke, kako god ih donesemo važne u našem životu; jer hoćemo li se osobno razvijati ili ne, ovisi o njima. Sv. Augustin ih uspoređuje sa strunama na harfi:“ Tijelo je harfe nužno, ali žice proizvode glazbu.“

Važno je da sve naše odluke, bile male ili velike, svjesne ili nesvjesne, budu donesene prema prioritetima koje smo si postavili. Kada god se nalazimo pred izborom, odlučit ćemo se prema redoslijedu svojih vrednota. Pogrešni prioriteti priječe nas u ljubavi prema Bogu i vršenju volje Božje. Oni u nama stvaraju obrambeni sustav kroz koji riječ Božja jedva može prodrijeti. Ili jednostavno ne dopuštamo da nas Bog ljubi. Redovito odbijanje da Bog bude Bog, da bude ljubav, ne izražavamo riječima, nego svojim načinom života.

Svjedočanstva života

Kroz našu povijest mnogi su svojim životima svjedočili, u jednostavnosti srca, u svojoj poniznosti i vesela duha, predanje volji Božjoj i njegovu milosrđu. Tako su roditelji sv. Male Terezije proglašeni blaženima. Imali su devetero djece, od kojih je četvero umrlo od neizlječive bolesti, i prihvatili su, pomireni u Bogu, i takvu Božju volju.

Dok je Gianna Beretta Molla u 39. godini bila trudna s četvrtim djetetom, a liječnici joj predlagali da pobaci zbog komplikacija, ona je izjavila:“ Ako morate birati između moga i djetetova života, ne oklijevajte, izaberite dijete, inzistiram. Spasite ga.“ Rodila je zdravu djevojčicu, a Gianna je umrla tjedan dana nakon poroda. Proglašena je svetom 2004. godine, a papa Pavao VI. njezin je čin opisao kao “svjesno posvemašnje predanje“.

„….Ona je osjetila, s desne strane, lagani udarac kao da se u njoj nešto pokreće: bi li to bilo dijete? Broji na prste: četiri mjeseca… To je doista on, on živ, on stvaran. Ona se skameni od uzbuđenja: on, osjetan… Jer on ju je shvatio, on je jednim znakom odgovorio na majčinu brigu. Potajni pokret koji se razlijeva u polagane vibracije, uhvaćeni znak kroz slojeve tijela, zamišljene udaljenosti…..Majka zna: svojim Morseovim govorom – jedan udarac, dva udarca, tri udarca – on se očituje, on govori…..“

Gianna Beretta Molla je prva liječnica koja je proglašena svetom i zaštitnica je trudnica, djece i promicatelja kulture života.

Nakon prvog dijela predavanja, slijedilo je i ono drugo uz ugodni razgovor, kušanje slanih i slatkih slastica spravljenih već tradicionalno od samih članova, kako bi se i gosti osjećali lijepo i ugodno.

Ružica Kaštelan

Print Friendly, PDF & Email