U subotu, 23. svibnja, u samostanu ss. karmelićanki BSI u Puntu, održana je duhovna obnova za članove Pokreta za život Krčke biskupije. Svetu misu predvodio je otac biskup Ivica Petanjak, a suslavili su župnik Punta vlč. Ivica Kordić, nekadašnji duhovnik Pokreta za život, te voditelj duhovne obnove vlč. Zvonimir Badurina Dudić, duhovnik Pokreta. U nadahnutoj propovijedi biskup Ivica pojasnio je Isusove riječi upućene Petru: „Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom.“ (Iv 21, 20-25). Isus time želi reći Petru, a i svima nama, da ne brinemo tuđe brige. To ne znači da se ne trebamo brinuti za bližnjega, već da ne pokušavamo vršiti obveze drugih i živjeti živote drugih. Svatko od nas je pozvan izvršiti svoje poslanje i zadatak na ovom svijetu i to nitko drugi ne može učiniti umjesto nas.
Sestre karmelićanke u Puntu
Bio je to ujedno i prvi susret novoimenovanog krčkog biskupa sa članovima Pokreta za život. Nakon svete mise i kratkog druženja s o. biskupom, uslijedio je nagovor s. Andreje u kojem je ispripovijedala povijest utemeljiteljice reda karmelićanki, bl. Marije Terezije od sv. Josipa, i o osnivanju samostana u Puntu. Ovaj otvoreni red karmelićanki osnovan je 1891. Kuća matica Karmela BSI nalazi se u mjestu Sittard u Nizozemskoj. Utemeljiteljica reda bl. Marija Terezija preobratila se u 33. godini života s protestantizma. Reći će o sebi i svom životu: “Tijekom čitava svoga života, smatrala sam velikom milošću da smijem trpjeti i raditi za Božje kraljevstvo i za spas duša.“ Naša je blaženica živjela i radila pod geslom: „Boga u svima gledati, Bogu u svemu služiti, Boga u svima ljubiti“. Blaženom ju je proglasio papa Benedikt XVI. po kardinalu Adrianusu Simonisu 13. svibnja 2006. godine u katedrali u Roermondu, Nizozemska. U Krčku biskupiju sestre karmelićanke BSI su došle prije točno 55 godina – 1960., na zamolbu ondašnjeg krčkog biskupa Josipa Srebrnića, i tadašnjeg župnika Antona Toljanića st., te samih stanovnika Punta. Ostalo je zabilježeno da su sestre stigle parobrodom, iz kojeg su se iskrcale samo dvije časne i tri kufera. Bile su to s. Lucija i s. Marija Magdalena koja se i danas u dobi od 90 godina živo sjeća svega iz vremena osnivanja karmela u Puntu. Sestre su od mještana dobile na korištenje dvije kuće sa zemljištem, na mjestu kojih je kasnije niknuo veliki lijepi samostan s okućnicom i jaslicama za djecu od jedne do tri godine. Sestre sudjeluju u animiranju župskih pastoralnih potreba u radu s djecom, mladima, obiteljima i bolesnicima. Samostan je prikladan za odmor i duhovnu okrjepu vjernicima laicima koji su u potrebi za trenucima molitve i šutnje u idiličnom otočnom mjestu. Sestre su posebno posvećene molitvi krunice, a karizma reda je skrb za stare i nemoćne osobe, a osobito briga o napuštenoj djeci, koju prate kroz cijeli život, te im nisu strani ni odlasci na roditeljske sastanke kao i organizacija vjenčanja već odrasle djece.
Bez križa nema duhovnog napretka
Nakon nagovora s. Andreje, okupljeni na duhovnoj obnovi uputili su se na ručak u obližnji hotel Park s ocem biskupom i svećenicima. Neki od članova prošetali su rivom u Puntu, a neki su posjetili franjevački samostan na otočiću Košljunu.
U drugom dijelu duhovne obnove, voditelj vlč. Zvonimir Badurina Dudić navodi riječi bl. Marije Terezije od sv. Josipa o jednom od njenih mnogobrojnih viđenja: “ Vidjela sam raspeta Isusa, čitavog tijela ovijena trnjem, umjesto srca imao je isprepleteni grumen trnja, te mi je čitavo moje tijelo i duša drhtalo od bola. Udovi i tijelo Njegovo su sveta Crkva, a trnje u srcu prikazuje Bogu posvećene osobe koje jako trpe na Zemlji.“
„Koliki milijuni imaju sve predobro, pa ne trebaju Boga, a drugi ostavljaju Boga jer su previše nesretni.“ Vlč. Dudić istaknuo je da bez križa nema duhovnog napretka, kao ni bez darova Duha Svetoga, kojem se treba otvoriti, prepustiti i dopustiti Bogu da djeluje u nama. Susret je jedan od najvažnijih načina da nam Gospodin pokaže da mu je stalo, a sa nama se On susreće u svakoj euharistiji. Naš život treba biti škola molitve, a to su naše rane, koje trebamo pokazati Gospodinu i tražiti od njega izbavljenje i ozdravljenje. „Lice milosrđa je Isus Krist“, kaže sveti papa Ivan Pavao II. Trebamo razmatrati Lice Božje, gledati Njega koji nas traži, čeka, prašta. Strahovi, slabosti, nevjere, razočarenja, grijesi – to je đavolji parangal kojim nas vuče, ali kada to predamo Gospodinu, onda smo spašeni. Privilegij je poznavati Isusa, imati dar vjere, preko životnih stvarnosti nositi druge Bogu i Njemu ih približiti. Čovjeku i svijetu je najpotrebnije da shvati kako je voljen, čekan, shvaćen od Boga – poruka je sa duhovne obnove u Puntu.
Na kraju je uslijedila zahvala predsjednika Pokreta za život Krčke biskupije, dr. Šime Paparića, svim prisutnima, duhovniku, o. biskupu i časnim sestrama, te završne riječi zahvale s. Andreje, nakon čega je uslijedilo ugodno druženje uz kavu, sendviče i kolače, te odlazak kućama.
Nives Brnić
