Općenito se može govoriti kako je naše priobalje bilo bogato redovničkim životom kroz srednji vijek, a na poseban se način u tom ističe otok Krk. Kroz srednji vijek na ovome su otoku molile i radile različite redovničke zajednice: od nositelja ranosrednjovjekovne kulture i prvih redovnika Hrvatskoga Kraljevstva – benediktinaca (koji su upravo na ovome otoku stvorili “dragi kamen hrvatske književnosti” – Bašćansku ploču) do zajednica tzv. prosjačkih redova. U tom šarolikom mozaiku posvećenoga života na otoku Krku, značajno mjesto zauzimaju franjevci trećoredci glagoljaši.
O početcima trećoredskih zajednica na otoku Krku, zbog nedostatka izvora, teško je govoriti; možemo samo pretpostaviti da je razvoj bio identičan s onim u ostalim krajevima. Još od 13. st. na otoku Krku djeluju franjevci Manja braća. Pod njihovim utjecajem vjerojatno su se razvile franjevačke pokorničke zajednice; ne treba isključiti da su, kao i na drugim mjestima u Europi, već postojeće pokorničke zajednice prihvatile franjevački stil i ideal života. Za sada najstarije svjedočanstvo o takvim zajednicama je bratovština sv. Franje koja se spominje u Krku 1300. g. Kada je na ovim prostorima organizirana redovnička zajednica franjevaca trećoredaca (poput onih zajednica u zadarskome kraju), ostaje nepoznanica. Ono što možemo sa sigurnošću tvrditi jest da od 15. st. do danas postoji kontinuitet ove redovničke zajednice u dva stara samostana: sv. Marije na Glavotoku i sv. Marije Magdalene na Portu, a od 18. st. i u samostanu sv. Franje u Krku.
Samostan sv. Marije na Glavotoku…
…jedan je od najznačajnijih samostana franjevaca trećoredaca. Može se pretpostaviti kako je glavotočka uvala oduvijek bila privlačna različitim eremitima i osobama željnim intenzivnijega duhovnoga života. Godine 1277. spominju se neke pokornice okupljene oko crkvice sv. Marije na Glavotoku, o kojima se ne može ništa preciznije reći. Kroz sljedeće godine u mnogim onovremenim ispravama spominju se posjedi na Glavotoku, između ostaloga i posjedi konventualskoga samostana sv. Franje u Krku. Kao što je već rečeno, ne možemo utvrditi kada je ovdje nastala zajednica samostanskih franjevaca trećoredaca. Ipak, sa sigurnošću znamo da takva zajednica, povezana s onom u zadarskome kraju, postoji u drugoj polovici 15. st. Veliku ulogu u organiziranju samostanske zajednice odigrao je fra Matej Bošnjak Mastilić. Početkom 15. st. sagrađena je današnja crkva koja je kasnije više puta obnavljana i u nju je prenesen, fra Matejevim nastojanjem, oltar iz negdašnje benediktinske opatije u Omišlju. U glavotočkome samostanu djelovala je značajna zajednica redovnika; tu su također živjeli i formirali se pripravnici za redovnički život, ali i vanjski suradnici samostana, ponajprije radnici na velikom imanju. Glavotok je bio i hodočasničko mjesto tako da 1580. g. papa Grgur XIII. podjeljuje potpuni oprost hodočasnicima koji pohode crkvu na Svetkovinu Bezgrješnoga začeća. Također, na Glavotoku su trećoredci organizirali značajnu intelektualnu djelatnost (nekoliko je glagoljskih kodeksa nastalo u ovome samostanu!). Na Glavotoku su donesene i mnoge značajne odluke za cjelokupnu zajednicu hrvatskih trećoredaca. Tako je 1601. g. održan kapitul na kojemu se odlučivalo o sjedinjenju s talijanskim trećoredcima, a 1864. g. na Glavotoku je za provincijala izabran fra Josip Dujmović, veliki obnovitelj zajednice. U ovome je samostanu u drugoj polovici 19. st. o. Antun Dragutin Parčić organizirao tiskaru “Serafinski tisak”. U njemu su djelovala i dva redovnika umrla na glasu svetosti: fra Maksim iz Dubašnice (16. st.) i fra Ivan Crvarić (18. st.). Samostan posjeduje značajnu kulturnu baštinu skupljanu stoljećima; treba spomenuti kako se u njemu čuvao i jedan primjerak Prvotiska koji je danas u Zagrebu. Danas je Glavotok, mjesto mira, odmora i rada, svojevrsna duhovna oaza u kojoj djeluju dva redovnika.
Fra Mirko Mišković, novak TOR-a
Nastavak u slijedećem broju…
