„Pa naaapokoon!!“, „Ej, ove godine je Gorica, idemo?“, moglo se čuti u krugovima naših mladih kada je objavljeno da će se, nakon „kraće“ pauze, u subotu 16. i nedjelju 17. rujna, održati hodočašće u Svetište Majke Božje Goričke. Kiša se ipak pobrinula da to više bude „vozočašće“, pa su mladi, umjesto pješačenja preko krčkih brda, autobusima i automobilima stigli u svetište. Program je započeo oko 14 sati. Na početku se okupilo oko 50-ak mladih, a kasnije su se priključili i mladi koji su toga dana sudjelovali i na susretu ministranata u gradu Krku. Broj se tako popeo na preko 60. Radost susreta, pjesma, molitva, smijeh, igre. . . ispisali su priču dvodnevnog hodočašća naših mladih u ovo drago nam svetište. Šlag na tortu bila je nedjeljna Sveta Misa na kojoj su naši bogoslovi Josip i Saša primili službe akolitata i lektorata, a koju je predvodio Otac Biskup.
Iz Biskupove propovijedi:
Cijeli naš život i sve naše ljudske odnose, osobito onda kad nas netko povrijedi, dobro pazimo i brojimo koliko ćemo puta oprostiti. Isusov je odgovor Petru: „Ne kažem ti do 7 puta nego do 70 puta 7“. To jednostavno znači: uvijek!
Jedino mjerilo oprosta je oprostiti neizmjerno. Oprostiti bez mjere. Zašto? I opet jednostavno. Jer tako čini Bog. Jer srž evanđelja, srž radosne vijesti je u tome: Božja ljubav nema granica. A mi smo pozvani da se na Boga ugledamo i da se s njime mjerimo.
Isus među nas uvodi jednu drugu logiku koja nije dio ovoga svijeta, koja ne gleda sve kroz brojke, kroz zaradu i potrošnju, koja nije sva samo u pravednosti, nego je u suvišku, preteku, u nečemu većem od pravde, a to je oprostiti uvijek, ljubiti neprijatelje, okrenuti drugi obraz, dati neizmjerno.
Stvari moramo nazvati pravim imenom, a to znači oprostiti nije stvar osjećaja ili trenutačnog raspoloženja, nego je odluka. Ja donosim odluku da hoću oprostiti. Odluka uključuje um i srce. Hoću i želim.
Neopraštanje želi pokazati kako je moja rana duboka, bol velika. Tako se na bol nanosi druga bol. Oprostiti znači izaći iz začaranog kruga. Oprostiti znači odriješiti, razmrsiti čvor, dopustiti da ode, osloboditi. Tako počinje novi život. Novo rođenje. Novi svijet. Tako je velika sloboda opraštanja. Oprost ne oslobađa toliko onoga kome se oprostilo, nego onoga koji je oprostio.
U krizu vjere može upasti onaj tko vjere ima. Tko vjeruje i želi vjerovati sigurno će kroz krize i mrak prolaziti. A vjera što bude jača težit će za svetošću i savršenstvom. A savršenstvo i grijeh ne idu zajedno. Zato svetog čovjeka smeta i najmanji grijeh.
Na svetost smo pozvani. Ne boj te se odazvati Isusu Kristu. Vi ste mladi. Vi imate ideale. Nedaj te se pokolebati. Otac nebeski ljubi svakoga od nas da je ne znam kako mali. Obasiplje nas svojom neizmjernom ljubavlju i praštanjem i poziva nas da učimo od njega i da to isto što smo mi iskusili prenesemo na svoju braće i sestre. Amen.
Foto i tekst: Zoran Maričević
