Ovogodišnji susret ministranata, u subotu 16. rujna 2017., trebao se, kao i obično, održati u Oazi Kraljice mira, međutim „umiješala“ se kiša te se održavanje prebacilo u u prostore Osnovne škole „Frank Krsto Frankopan“ u Krku. Susretu se odazvalo stotinjak ministranata i ministrantica, od onih najmanjih do osmaša te grupe srednjoškolaca. Nakon okupljanja, upoznavanja i pozdrava organizatora, naši bogoslovi Josip i Saša sa ministrantima podijeljenima u dvije grupe podijelili su svoje životne priče ali i odgovarali na njihova pitanja. Uslijedila je Misa u kojoj je Otac Biskup u svojoj homiliji u kojoj su sudjelovali i ministranti odgovarajući na njegova pitanja, ohrabrio ministrante da ustraju u svojoj službi te da se u molitvi predaju Bogu, da im On pokaže životni put i poziv koji im je namijenio.
Uslijedio je zajednički ručak a nakon ručka sportska nadmetanja u nogometu i stolnom tenisu.
Ohrabreni za svoju službu poslužitelja kod Božjeg oltara i radosni zbog ovog lijepog druženja i susreta, ministranti su se vratili u svoje župe.
Iz Biskupove propovijedi:
Sve što je Bog stvorio stvorio je dobro. Dok god je narav tog stvorenja dobra, dok god je ono po Božjoj zamisli, ono će donositi plodove koji odgovaraju njegovoj prirodi. Ako se u toj strukturi nešto poremeti i plodovi će se izroditi. Neće biti više onakvi kakvi bi trebali biti. Pogledaš plod i prepoznaješ stablo. Ne može biti drugačije.
Čovjek puno toga u svom životu može pripitomiti ili ukrotiti, ali svoj jezik veoma teško. On je kao mala šibica koja može izazvati katastrofalan požar, zatrovati cijelo tijelo i cijeli život. Ne može se kontrolirati jezik, ako se ne kontrolira srce. Zato nam je potrebna snaga Duha Svetoga. Moliti najprije da nam Isus Krist napuni srce svojim Duhom koji će u nama stvarati dobre misli, želje i odluke. Ta se odluka mora donositi svaki dan. Kao što se danas ne možete najesti za tri dana unaprijed, tako ni dobre želje i odluke ne možete nakrcati u jednom danu i onda trošiti bez da ih danomice ne obnavljate.
Kako se postiže to punjenje srca, njegova svakdanja izgradnja? Najbolji je način upravo riječ Božja. Evanđelje. To je Isusova riječ, a ona je sveta riječ. Riječ koja izgrađuje. Puno puta je nećemo odmah shvatimo, ali je treba prihvatiti i donijeti odluku: „Danas ću ovu riječ Isusovu nastojati staviti u svoje srce i po njoj živjeti. Dat ću sve od sebe da živim po njoj.“ To je dosta. Ako to napravite, Isus će vas iznutra početi oblikovati po svome Duhu i po svome srcu, i vi će te tek nakon nekog vremena početi uviđati da se nešto s vama i u vama događa.
Neće sve i uvijek ići mirno nego riječ Božja u nama može stvoriti i oluju, uzburkati nas i uzdrmati sa svih strana, ali nećemo potonuti niti se srušiti jer smo na sigurnoj stijeni sagrađeni. Isusova riječ je stijena. Siguran temelj.
Mi ovu školsku godinu koja počinje posvetili smo duhovnim zvanjima. Znate što je duhovno zvanje? Zvanje koje se bavi duhom. Pokušajte u svojim razmišljanjima i odabiru zvanja pitati sebe: „Kako bi to bilo da ja budem svećenik ili časna sestra?“. Molite se da vam Gospodin prosvijetli um i srce i da vidite što bi bilo dobro za vas….
Foto i tekst: Zoran Maričević
