Iz dnevnika jedne žene

Novo doba

Nekako mi se čini da je naše doba odbacilo Božju riječ. U Europi vjeruje još samo svaki četvrti čovjek u Isusa Krista, u njegovo uskrsnuće i u onaj sud svijetu, koji se odnosi na sve narode svijeta. U Europi žive u jednoj razornoj struji protiv deset zapovijedi Božjih, protiv duha kršćanstva, protiv podvrgavanja Bogu…. – a i mi smo ta Europa.

Kako ćemo opstati u toj razornoj struji? Sveti papa Ivan Pavao II. kaže da Europa treba novu evangelizaciju, novo naviještanje, novo obraćenje… Ono je teže nego prvo obraćenje! Jer tko je jednom okusio prekrasne Božje darove, primio Duha Božjeg i ako tada otpadne, taj će se sam vrlo teško opet obratiti. A tko će sutra vjerovati u Isusa Krista? Tko će se okupljati oko oltara? Tko će prigibati svoje koljeno u prisutnosti Gospodinovoj? Tko će biti pobožan? Tko će pjevati pjesme hvale i slaviti Gospodina? Gdje će još jednom ponovno postati očitim djelovanje Duha Svetoga?

Toliko godina se čovjek nada da će moći prodati svoju dušu da bi dobio cijeli svijet: novac, moć, znanje, obožavanje tijela, slobodu… S jedne strane događa se ogromni otpad od vjere i Boga, bez premca se ruše tabui, krše se sve Božje zapovijedi, prekida se s vjerom otaca, do izražaja dolazi radikalna sumnja. To je jedna strana medalje. Uz to slijedi kaos u društvu i obitelji, zločinačko rušenje svakog poretka i slabljenje pouzdanosti ljudskog srca.

Ali i druga strana je isto tako začuđujuća i snažna. To je protupokret. Manjine. Novu manjinu čine ljudi, koji se mole, koji traže, koji su ponizni. Jer oni znaju: ništa se ne može postići samo svojim vlastitim snagama. Sve što je neprolazno mora doći odozgo iz izvora svakog života. Za koju ću se stranu odlučiti? Hoću li ostati vjerna Gospodinu ako cijela moja okolina misli drugačije, ako je neprijateljski raspoložena? Jesu li moja osvjedočenja čvrsta? Je li moja vjera čvrsta? Poznajem li Bibliju?

Danas nitko više ne može biti kršćanin samo iz običaja. Kršćanstvu su potrebne nove blistave oči, nova blistava uvjerenja, nove blistave spoznaje i osvjedočenja. Danas se vlastite blistave Kristove riječi ponovno očituju: da, to je rješenje problema, koje danas nitko ne može riješiti! To je rješenje za svijet mira, za stabilne obitelji, za radosnu djecu, za neopustošenu zemlju! Jer prošlo je vrijeme beskrajnog individualizma.

Gdje je vjera živa, sve što je puno života, traži da se prenosi dalje, traži izmjenu misli, traži odgovor, traži veće jedinstvo, traži zajedništvo. Traži zdenac iz kojega crpimo vodu života – svetu Misu! Taj zdenac će, međutim, funkcionirati samo onda ako postoji podzemna voda: razmišljanje, meditacija, tišina, molitva, sabranost misli usmjerene na Boga.

Moram otkriti njena blaga, moram naći vremena za razmišljanje, za tišinu, za meditaciju, za sabranost srca. Jer će od toga živjeti moja duša i u toj ću tišini naći Boga, jer mi je tada dana i hrabrost da se okrenem od one moći koja danas prijeti da sve razori; ljubav prema Bibliji, molitvi i zajedništvu u vjeri, samosvladavanju i milosrđu prema svim stvorovima. „Radi tebe je Isus došao da ti donese nebo!“

Ružica, Rab

Print Friendly, PDF & Email