Piše: Anton Valković, urednik
Božji
Da Božić i ove godine kuca na naša vrata valjda nikome ne treba posebno govoriti. Puno je važnije pitati se o kakvom mi to Božiću razmišljamo? Da su naša mjesta, ulice i trgovi već u blagdanskom ruhu od početka došašća, to smo svi vidjeli. Da nas putem malih ekrana i ove godine pozivaju i vabe na kupovinu raznih poklona i darova, ni to ne treba posebno naglašavati. Da ćemo barem ponekim božićnim znakom i ukrasom okititi naš dom, i to je već nekako postalo uobičajeno. Da će se, što se više budemo približavali samom blagdanu Božića, u svim obiteljima, pa i u onima koje inače itekako paze na novac i što će s njim kupiti, o Badnjaku, Božiću ili na prvi dan Nove 2015. godine bar nešto malo bolje skuhati za ručak, ispeći pokoji kolač i slično, ni to ne treba posebno isticati. Da ćemo kao vjernici tih dana stati u red za ispovijed i u njoj poput kakvih litanija nabrojiti svoje grijehe, i to će mnogi učiniti. Jednako tako i ove će se godine mnogi odlučiti blagdan Božića proslaviti misom polnoćkom ili nekom na sam dana Božića, makar možda inače i nisu redoviti na svetim misama. Da ćemo i ove godine tolikima stisnuti ruku, nazvati ih ili im na bilo koji drugi način zaželjeti sretan Božić, i to ćemo. No, i dalje ostaje ono neko prvotno pitanje o biti svega toga. To pitanje mogli bismo preformulirati i u pitanje zašto se Isus rodio? Koji je motiv i koja svrha njegova rođenja?
Zanimljivo je da Isus tijekom svoga javnog djelovanja nikada nije govorio o događajima vezanim za svoje rođenje. Nikada u svojim govorima nije ni spomenuo zatvorena vrata Betlehema, pastire, mudrace ili Heroda i bijeg u Egipat. Nije govorio ni o svojim uspomenama iz djetinjstva… Ipak, kada ga je, prema Ivanovom evanđelju Pilat upitao da li je on kralj, Isus mu ovako odgovara: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ Evo jednog od odgovora zašto se Isus rodio i došao na svijet – da svjedoči za istinu. Pilat će ga i u vezi s ovim upitati što je istina ali od Isusa neće dobiti odgovora.
Isus će o svom rođenju ali i o istini o kojoj ga pita Pilat učenicima progovoriti na posljednjoj večeri tvrdeći kako je izišao od Oca i došao na svijet te kako ostavlja svijet i odlazi Ocu. Na ovo učenici zaključuju kako im Isus govori otvoreno, bez ikakvih slika, te izjavljuju kako sada vjeruju da je došao od Boga.
U ovih nekoliko evanđeoskih riječi krije se sve ono što o blagdanu Božića promatramo „umotano“ u Božić promatrajući ga s Božje strane i Božjim očima. Isus je Bog jer je izašao od Oca koji je Bog, a došao je na svijet da posvjedoči za istinu. Ta istina sve je ono što je On, što nam je rekao i učinio. Gledajući pak s druge strane, one naše, na nama je i ovoga Božića vjerovati da je Isus došao od Oca i da nam se, a opet u vezi rođenja, roditi na novo, kako je to Isus objašnjavao starom Nikodemu kojem to „novo rođenje“ nije bilo jasno pa ga Isus prekorava s obzirom da je on učitelj u Izraelu a da to ne razumije.
A razumijemo li mi? O Božiću se događa razmjena. Progovorit će o tome i darovna molitva na misi polnoćki u kojoj se moli da nas Gospodin, po ovoj svetoj razmjeni darova, obnovi na sliku Isusa Krista u kojem je naša ljudska narav sjedinjena s njegovim božanstvom. Jer je Isus uzeo našu ljudsku narav i rodio se, ili kako će on reći Pilatu, došao na svijet, po njemu se mi pobožanstvenjujemo ili postajemo Božji. To je svrha i cilj Božića – postati Božji.
Ako bi sada ponovno stali na početak ovog uvodnika i ponovno pogledali svu slojevitost Božića, u mnogim svojim bojama i nijansama, pitati nam se što će me od sve te palete božićnoga, ovoga Božića, učiniti više Božjim? Što će tome više a što manje doprinijeti? U odgovoru na ova pitanja, možda se krije i odgovor kako ovoga Božića proslaviti Božić. E pa sretno!
