Piše: Anton Valković, urednik
Poplave
Tijekom održavanja predbračnog tečaja na red dođe i jedna mala ali važna vježba. Nosi naslov: „Ono što najviše vrednujem jest…“ a kroz nju, oni koji vode tečaj, žele zaručnicima svratiti pozornost na to da se još bolje upoznaju, jer se vježba sastoji u tome da između mnogih stvari izaberu ono što njima izgleda vrijedno te da s budućim bračnim drugom usporede „svoje vrijednosti“. No vježba je važna i radi toga da svatko propita što je njemu važno u životu te na čemu želi temeljiti svoj bračni život jer, oko onoga što ti je važno, zauzimat ćeš se i truditi, posvetiti vrijeme i pažnju, sposobnosti i tko zna što još sve ne. E pa evo tog šarenog, dosta opširnog popisa vrijednosti da i sami, kao zaručnici na tečaju za brak, s njega izaberete deset vama najvažnijih vrijednosti: angažiranost, blagostanje, bliski odnosi, brz život, čistoća, demokracija, domovina, efikasnost, ekološka osviještenost, ekonomska sigurnost, ljubav i brižnost, financijska dobit, fizički izgled, obitelj, intelektualni status, istina, izazovni problemi, izvrsnost, kreativnost, kvaliteta, kvalitetni odnosi, miran posao, moć i autoritet, moralno djelovanje, mudrost, nadgledanje drugih, napredak i promaknuće, natjecanje, neovisnost, odanost, odgovornost i pouzdanost, odlučnost, osobni razvoj, otvorenost i iskrenost, poštenje, pomaganje drugima, postignuće, prijateljstvo, privatnost, priznanje, profinjenost, promjene i raznovrsnost, pustolovina, rad s drugima, red, vjera, samopoštovanje, samostalnost, sigurnost, slava, smislen posao, spokoj, sposobnost, status, stručnost, suradnja, ugled, umjetnost, unutarnji sklad, utjecaj na druge, uzbuđenje, vremenska sloboda, zadovoljstvo, zasluga i znanje. Zaručnicima se preporuča da ovom popisu slobodno dodaju i one vrijednosti kojih na popisu nema a nakon što su ih izabrali deset, popis vrijednosti reduciraju na tri.
Nije beznačajno što nam je u životu važno. To „važno“ određuje cjelokupni naš život, oko toga „važnog“ se trudimo i ulažemo svoje vrijeme, sposobnosti, novac… To je ono što je svojevrsni temelj našega života.
A kad je o temeljima riječ, pred oči mi dolaze slike odnosno snimke koje smo ovih dana mogli vidjeti na našim TV ekranima, a kakve su vremenske prognoze za naredne dane, mogli bi takve snimke gledati i dalje, a prikazuju mnoga poplavljena područja naše domovine. Štete su već sada ogromne, a kada se voda povuče i kada se sve zbroji, sigurno će biti i veće. Međutim, unatoč svoj razornosti vode koja se prelila iz riječnih korita i zagospodarila poplavljenim krajem i svoj šteti koju će nanijeti, sve one kuće i ostali objekti koji su građeni na jakim temeljima, othrvat će se ovome zlu. Međutim, tamo gdje se čvrstim i jakim temeljima nije posvećivala potrebna pažnja a izabrale su se neke druge „vrijednosti“, sada, pred ispitom vode, svačije će djelo doći na vidjelo. To je ono o čemu nam govori i Isus uspoređujući svoju riječ sa temeljem na kojoj je sigurno graditi čovječji život za razliku od nekih drugih riječi.
Mnoge su vrijednosti i temelji danas poljuljani jer se na njih navaljuje neprekidnim bujicama i vodenim valovima. Čini se to na način da se uporno svi dosadašnji temelji žele obezvrijediti i poniziti dok se oni novi pokazuju modernima i naprednima. Grade se neki novi temelji i neke nove kuće, gradi se neka nova arhitektura…
U uvodu knjige „Rat za duše naše djece“ njen autor Michael O’Brien koji će biti i naš gost prigodom našeg Biskupijskog susreta obitelji 6. travnja 2014. godine, na svojevrsni način piše u kakvim vremenima živimo te vrijednosti naziva „autentičnom kulturom“ a ono što nam se sugerira kao novo „umjetnom kulturom“. Evo dijela njegova teksta: „Moramo biti iznimno budni, i ako si smijem dopustiti malo fanatizma, onda smatram da je jedna od najzlokobnijih stvari u našem vremenu udaljavanje autentične kulture iz života ljudi i njezina zamjena umjetnom kulturom materijalizma i konzumizma koja godi našim osjetilima… Ona je vrlo slatka našim osjetilima, ali dugoročno gledano ona je vrlo gorka i pogubna za naš identitet. Isto vrijedi i za dijalektički i potrošački materijalizam. Bez obzira je li agresivan ili sladak on je opasan, jer time se ljudska osoba stavlja na razinu pukog objekta i predmeta. Ljudi-predmeti samo konzumiraju i bivaju konzumirani. To je jedna duboka uvreda za čovjeka, ali i našeg Stvoritelja.“
Na jednu od tih novovjekih bujica koja ruši temelje, upozorio je i papa Franjo govoreći na Valentinovo zaljubljenim parovima na Trgu sv. Petra: „Ne smijemo dopustiti da pobijedi kultura privremenosti, jer se strah pred obećanjem „zauvijek” liječi iz dana u dan. Ljubav se ne gradi na pijesku, već na čvrstom terenu…“
Kako je važno propitivati znakove vremena ali i čvrstoću temelja…
