Iz urednikove bilježnice (5 – 2015)

Piše: Anton Valković, urednik

Piše: Anton Valković, urednik

Otkako je naša krčka biskupija dobila novoga biskupa u osobi mons. Ivi­ce Petanjka, kome smo prigodom njegova imenovanja, tamo krajem siječnja i početkom veljače posvetili poseban broj Kvarnerskog veza, a potom u dva sljedeća Veza popratili njegov prvi dolazak u Krk kao i biskupsko ređenje u krčkoj katedrali u nedjelju 22. ožujka 2015. godine, bilo je jasno da sljedeći broj Veza valja posvetiti mons. Valteru Županu, dosadašnjem krč­kom biskupu, a sada biskupu u miru. Kao uredniku, Drugi nacionalni susret hrvat­skih katoličkih obitelji koji je bio na Trsatu petnaest dana nakon Uskrsa, 19. travnja 2015. godine, učinio mi se idealnim povo­dom i prilikom da se zahvali biskupu Val­teru. Naime, svima nam je poznato da je biskup Valter kao predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, bio glavni motor i pokretač mnogih inicijativa koje su željele probuditi veću svijest o važnosti braka i obitelji te da je najprije Prvi a sada i Drugi nacionalni susret obitelji na svojevrsni način bio plod njegova rada i njegove želje da preko kapi­larnog rada s obiteljima i obiteljskim za­jednicama na župnim razinama, a potom i po ovakvim nacionalnim susretima, obitelj sve više shvaća svoju zadaću i poslanje, bilo onu u Crkvi bilo u društvu.

Naime, kao Povjerenik za pastoral obi­telji, u mnogo sam navrata i u raznim pri­godama a posebno u pripremi našeg Pr­vog biskupijskog susreta obitelji u travnju prošle godine, te sada u pripremi Drugog nacionalnog susreta obitelji, ali i u tolikim drugim prigodama kada se biskup Valter zanimao i poticao pastoral obitelji u našoj biskupiji. Brinuo se o osnivanju obiteljskih zajednica, susreta i kateheza s njima i toli­ko toga drugog, pa sam osjećao da je, obi­teljski pastoral u zadnjih nekoliko godina konačno uobličen u jednu prepoznatljivu formu, ritam odvijanja i logiku bez kojeg ozbiljnog i učinkovitog pastorala nema, a da je to prvenstveno djelo, i na više raznih razina, plod rada našeg biskupa Valtera. Pokazalo se to i na način da je na Trsatu najavljen i sljedeći nacionalni susret obite­lji koji će za tri godine biti u Splitskoj nad­biskupiji, u Solinu, kod Gospe od Otoka. Tom najavom, nadam se, nije najavljen samo sljedeći susret obitelji nego i sve ono što mu kroz te tri godine priprave pretho­di a što je upravo bio cilj biskupu Županu: oformiti i na noge postaviti jedan ozbiljan pastoral obitelji koji svoju primjenu nalazi započevši od one župne, preko biskupijske, pa sve do spomenutih nacionalnih razina. Više puta je u pripremi ovih nacionalnih susreta biskup Valter isticao kako je važno krenuti kao što su pred više godina krenuli i nacionalni susreti mladih te su se polako, od skromnih susreta, pretvarali u sve bolje i sa sve više sudionika. Jednako tako, znao je biskup Valter da se to može dogoditi i sa su­sretima obitelji ali da je važno krenuti i ne bojati se početnih muka, nesnalaženja i ne­sigurnih koraka. Jasno je kao dan da smo nakon ovog prvog ciklusa ili od Prvog do Drugog nacionalnog susreta svi bar malo pametniji i da se nitko ne zanosi mišlju da je sve bilo dobro. Svjesni smo i „porođajnih boli“ i „dječjih bolesti“. No, već sada se na nečemu može graditi i ići dalje. A baš za to, za taj „početak“, bila mi je želja ovim Ve­zom zahvaliti našem dosadašnjem biskupu Valteru i još uvijek aktualnom Predsjedni­ku vijeća za život i obitelj pri HBK jer, slo­bodno se može reći, bez njega ovih susreta i svega što oni u svoje trogodišnje događanje utjelovljuju, ne bi bilo.

Započinjući raditi na ovom Vezu, nismo ni slutili da će boravak biskupa Valtera u Americi potrajati duže od planiranog, da će tamo zbog zdravstvenih poteškoća morati zatražiti liječničku pomoć i biti hospitalizi­ran, te da će na taj način, naša želja da mu zahvalimo za njegovu brigu, rad i poticanje da se naša mjesna i nacionalna Crkva sve­srdnije zauzme oko napretka braka i obi­telji, pasti u drugi plan a da će prevladati naše želje za njegovim brzim oporavkom i povratkom u domovinu. Vijesti iz Amerike ovome, hvala Bogu, idu u prilog. Ipak, ne odustajući od prvotne ideje ovoga Veza, da bude zahvala biskupu Valteru, ovaj se Vez pretvorio i u svojevrsni poziv svima vama da se pomolite za njegovo zdravlje kako bismo biskupu Valteru i za mnoge druge stvari koje je Bog po njegovom biskupskom služenju učinio, mogli reći hvala.