Krčki biskup predvodio svetu misu za žrtve pandemije koronavirusa

Biskupi Vijeća europskih biskupskih konferecija (CCEE) pokrenuli su inicijativu prema kojoj će svakoga dana ove korizme neka od europskih zemalja slaviti svetu misu i moliti za sve pogođene pandemijom koronavirusa. U srijedu 24. veljače, kada se taj Dan obilježavao u Hrvatskoj, krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je na tu nakanu misno slavlje u krčkoj katedrali. Koncelebrirali su mons. Franjo Velčić, generalni vikar i vlč. Anton Valković, krčki župnik. Na kraju misnog slavlja, biskup Ivica predvodio je prigodnu molitvu pred slikom Gospe od zdravlja, koja se inače nalazi u istoimenoj crkvici grada Krka, ali je u ovo vrijeme pandemije prenesena u krčku katedralu kako bi se vjernici pred njom mogli zaustaviti i zamoliti Djevicu Mariju za zaštitu i zagovor.

Oslanjajući se na čitanja toga dana, biskup Petanjak održao je i sljedeću propovijed:

Dobro vam je poznata povijest proroka Jone koji je sa svoje strane učinio sve moguće da ne ide propovijedati u Ninivu u koju ga Bog šalje kako bi pozvao njezine žitelje na obraćenje. Bježao je, zaglavio u olujnom moru, zatim su ga mornari bacili u more da se oluja smiri, završio je u utrobi morske nemani koja ga je nakon tri dana izbacila na obalu, i onda je, nakon svega toga, ipak pošao u Ninivu i propovijedao i pozivao na obraćenje. Njegov slučaj nam otkriva da je Bogu stalo do spasenja svih naroda, pa i onih koji nemaju pravu spoznaju Bogu.

K tome nam poručuje da će Bog svoje planove koje je naumio izvesti, doista i učiniti, ali da se pri ostvarenju tih planova služi nama ljudima, čak i onda kad mi to ne znamo ili smo čak protiv njih. Kad bismo odmah razumjeli Božji plan i na njega pristali on bi se puno brže ostvario. Ako pak s naše strane nema spremnosti da surađujemo s Bogom u ostvarenju njegovih planova, onda će on potražiti druge načine. Izabrat će možda neki zaobilazni put koji će njegov plan usporiti ili ga na neko određeno vrijeme odgoditi, ali će ga na kraju ipak ostvariti, samo što mi u njemu nismo sudjelovali.

Ako malo bolje analiziramo karaktere starozavjetnih proroka onda ćemo vidjeti kako su oni gotovo svi energični, odlučni, čak grubi i to zato što je narod trebalo uvjeravati, oči mu otvarati, upozoravati ga na opasnosti i pozivati na obraćenje.

Kako god je Jona nastupio Bog je učinio da njegov poziv dođe do srca Ninivljana i da ga oni shvate ozbiljno i obrate se.

Bog, kao milosrdni Otac, poradi svoje milosrdne naravi, ne može dopustiti da propadne jedan cijeli grad prije nego mu je dao mogućnost obraćenja. Na taj način Bog pokazuje koliko je različit od nas ljudi. Bog će se poslužiti i jednim oporim prorokom samo da dade mogućnost spasenja. Možemo se samo diviti Božjim potezima.

Dolazimo tako do samog Isusa koji se u svom govoru izričito poziva na proroka Jonu i njega stavlja kao uzor i opomenu svojim sunarodnjacima Židovima, i gotovo im se u istom Joninom stilu obraća: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.« (Lk 11,29)

Mi ovaj Isusov govor možemo shvatiti i kao da je nama upućen, jer je izrečen u prezentu: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak.«

U čemu se sastoji naša opakost? Jer želimo upotrijebiti Krista protiv Krista. Želimo se poslužiti Isusom tako da samog Isusa uklonimo iz svoje sredine. Puno puta ne dolazimo k Isusu Kristu sa željom da od njega učimo, da nas on pouči, da nam on pokaže put savršenstva i svetosti, nego idemo k njemu da ga ismijemo.

Dolazimo kao što su njemu došli njegovi suvremenici: »Tko si ti? Nisi pismoznanac, nisi farizej, nisi svećenik, nisi gradonačelnik… obični tesar i siromah. Ako jesi pokaži znakove, čudesa.« Ali Isus nije upao u zamku, nego im je uzeo primjere iz njihove slavne prošlosti. Pa im je naveo proroka Jonu.

Kakvo je čudo Jona učinio Ninivljanima da se obrate? Nikakvo. Samo im je rekao: »Za četrdeset dana ćete propasti.« To je bila istina koju je dobio od Boga da je navijesti.

Kralj Salomom, kojeg isto kao primjer uzima Isus, bio je velik, ali nije čudesa činio. Došla je kraljica s Juga i divila se njegovoj mudrosti. Mudrost je znak istine, a svaka mudrost dolazi od Boga.

Za razliku od Salomona i Jone, Isus je učinio nebrojena čudesa. I čudesa su prihvatili, tj. njima su se okoristili, ali se na riječ Isusovu nisu obratili, nego su ga čak fizički eliminirali, objesivši ga na križ.

Pred tim istim izazovima stojimo mi danas. U svim svojim mukama i problemima, tražimo neku vrstu čuda i znaka da nam Isus učini i pomogne. U svim našim pogreškama molimo ga da nam se smiluje. Ali to isto što od njega za sebe tražimo, mi nismo spremni drugima udijeliti. Trebaju nam Isusova čudesa i pomoć, ali nam ne treba njegova riječ koja nas poziva da se obratimo i budemo poput njega. Treba nam Isusovo čudo, ne treba nam Isusova istina.

Hranimo se sakramentom Isusove ljubavi, ali ne postajemo sakrament ljubavi za druge, nego nastavljamo u svojim osuđivanjima, mržnjama, klevetama.

Kakva smo mi generacija? Kako bi nas Isus oslovio? Kakvi smo mi Božji proroci? Do koga nam je stalo? Je li u ime Isusa ubijamo Isusa u sebi i u svijetu?

Hoće li nas jednoć Isus suditi ili će nas drugi ljudi suditi. Hoće li nas suditi oni koji su živjeli tisućljeća prije Krista, koji su znali poput kraljice s Juga prihvatiti mudrost ili poput Ninivljana koji su prigrlili obraćenje, a mi nakon svega onoga što smo od Isusa čuli i doživjeli, i na svojoj koži milosrđe osjetili, ostali smo generacija kamena srca.

I danas dok se molimo za žrtve ove nesretne pandemije, mogli bi smo postaviti stotine pitanja: je li ta pandemija od Boga ili od ljudi? Hoće li ikad itko za ovo odgovarati? I mogli bismo pitanja nizati. Činjenica je da su mnogi ovo platili svojim zdravljem, a mnogi svojim životom. Hoće li jednoć oni za koje danas slavimo ovu svetu misu suditi one koji su skrivili njihovu smrt, nije na nama.

Kako god bilo, ova je pandemija veliki znak, jesmo li se obratili?

Ponesimo s ove euharistije u svoj život jedno duboko uvjerenje koje glasi: »Najveći znak s neba i najveće čudo koje Bog može izvesti na svijetu je obraćeno ljudsko srce«. Ni jedno se drugo čudo ne može usporediti s obraćenim srcem. A ono je ujedno i znak da je Bog prisutan u ovom svijetu. Amen.

 

Print Friendly, PDF & Email