I ovoga je ljeta Oaza Kraljice mira ugostila svoju djecu i mlade župe Krk, kao i nekoliko djece i mladih iz drugih župa kada se je u grupama našlo mjesta. U šest grupa kroz nju je od 17. lipnja do 12. srpnja prošlo 111 sudionika. Uz župnika Antona Valkovića, te vjeroučiteljice Vesnu i Mirjanu, u svojstvu voditelja pomagali su Robert Brozić, dipl. teolog i Klara Žužić, srednjoškolka. Objede je pripremala gđa. Vesna Kirinčić, a pomagala i u svemu bila pri ruci gđa. Ljiljana Vasilić, voditeljica župnog Caritasa. Pratilo nas je šaroliko vrijeme, ali to nije pokvarilo ono što je Kraljica mira pripremila ovoga ljeta srcima i dušama djece i mladih. Hvala Njoj i dobrim ljudima, brojnim volonterima koji su Oazu i ove godine pripremili. Vjerujemo da se njihov trud pretočio u oku nevidljivih, ali sigurnih plodova u budućnosti.
Iza mene su tri tjedna čuvanja i animiranja djece naše župe. Nakon 10 godina, kada sam i sam bio kao dijete zadnji put u Oazi, našao sam se u ulozi jednog od voditelja što mi je bilo zadovoljstvo, a mislim i na obostranu korist. Kroz poučne radionice, zanimljive igre i prilagođene molitve djeca su imala priliku dublje se povezati i upoznati s Isusom te doživjeti da vjera nije nešto dosadno, nešto što se živi samo u nedjeljna četiri zida na misi. Od jutarnje tjelovježbe, molitve preko obroka, radnog djela, igara pa do mise, krunice i dežurstva prije spavanja svaki je dio dana bio ispunjen dječjim smijehom, što je nakon povratka u samo nekoliko minuta udaljeni grad bio dovoljan razlog da pomislim: “Zar je već gotovo?”. Njihova dobrota, neiskvarenost, radost, razigranost i povjerenje još su me jednom podsjetili na Isusove riječi da budem poput njih upravo u tim stvarima.
Robert Brozić
Ove je godine, kao i svake, u Oazi bilo zabavno i lijepo. Najzanimljiviji su bili razgovori o različitosti, posebnosti i utjecaju društva o kojima je svatko imao nešto za reći. Od molitve mi se je najviše svidjela krunica, jer je bila posebna, molili smo je samo mi i nekako je brže prolazila. U igrama smo se svi zabavili. Iako je u početku vrijeme bilo loše, nije nam bilo dosadno zahvaljujući našim voditeljima i našem velikom broju. Ove su godine s nama bili i oni koji nisu iz naše župe, ili našeg razreda, a slavili smo i dva rođendana. Sve u svemu, ova Oaza je bila jedna od boljih i a za sve zahvaljujemo onima koji su nam je omogućili.
Karla Žužić, 7. razred
Oaza Kraljice mira. Oduvijek sam volio u nju doći, odmoriti se, igrati, pomoliti. Osim što je volim kao mjesto druženja, mjesto u prirodi, jednako tako volim i njenu drugu, oku skrivenu, dimenziju. To je taj radni dio u kojem u našim glavicama radi mašina pokrenuta razmišljanjima, pričama naših voditelja (župnika, vjeroučiteljica). Zahtijeva napor, ali on nije težak. Ova godina u Oazi je bila posebna po broju članova u grupi u kojoj sam sudjelovao. Radne temperature nam nije nedostajalo: išli smo na misu, molili se, jeli, zabavljali, razmišljali, komentirali, raspravljali. Posebno su mi se svidjeli obroci iz krušne peći, te boćanje. Nemam niti jednu primjedbu osim što mi je sve to prebrzo prošlo.
Luka Bošnjak, 2. razred sr. šk.
U nedjelju, 6. srpnja veselila sam se ljetovanju u Oazi. Kada sam došla, bila sam jako uzbuđena i odmah smo se raspakirali i otišli igrati. Kada smo se poslikali za župni TV-kanal koji uređuje vjeroučiteljica Vesna, nastavili smo s igrom. U ovom sastavku puno ću ponavljati riječ „igra“. Toga je bilo najviše, jer mi, djeca to najviše volimo. Najviše su mi se svidjele zajedničke igre. Kada smo zajedno, sve je lijepo. Također su me se jako dojmila sva jela tete kuharice Vesne i jako je lijepo dekorirala teta Ljiljana koja je pomagala i pripremala večere. Uglavnom, ovdje je bilo i molitava i misa i krunica. Sviđale su se, ja mislim, svima. Jako mi se je sviđalo kada je Tomislav svirao gitaru s Klarom i Vesnom, a Robi sjeo za kahon. Taj instrument jako lijepo zvuči.
Svaki dan bio je drugačiji, ali prekrasan. Imali smo i radne dijelove, ispovijed. Bilo je tu i spavanja koje nam je najmanje važno… I došao je zadnji dan. Bili smo tužni jer idemo doma, a ipak sretni jer doma je najljepše. Jedino što nam je falilo, bilo je more, ali i bez mora je bilo prekrasno, neopisivo.
Laura Udina, 4. razred