Mlada misa vlč. Filipa Šabalje

Čitavim svojim srcem, čitavim svojim bićem …

Vlč. Filip Šabalja svoju je mladu misu odlučio proslaviti na blagdan župnog zaštitnika sv. Apolinara, 20. srpnja. Time je Apolinarova koja je, osim župnog, i najveći općinski blagdan, ove godine za Dubašljane imala još dublje značenje. Mnogi od njih okupili su se kod mladomisnikove kuće u Milčetićima kako bi prisustvovali roditeljskom blagoslovu i zatim u procesiji dopratili vlč. Filipa do župne crkve u Bogovićima.
Članovima obitelji, prijateljima i župnom zboru, mladima u narodnim nošnjama i ministrantima, pridružilo se i četrdesetak svećenika koji su koncelebrirali na mladoj misi.

Mlada misa Filipa Sabalje

Propovijedao je vlč. Vedran Kirinčić, voditelj Hrvatske katoličke misije Astoria u New Yorku. Na početku je zahvalio svim vjernicima na molitvama čiji utjecaj i snagu on i Filip osjećaju te izrazio zadovoljstvo što je za dan mlade mise izabran upravo blagdan župnog zaštitnika. Polazeći od riječi sv. Augustina “nemirno je srce naše dok se ne smiri u Gospodinu” propovjednik je nastavio: “Upravo je to srce pokretač čitavog našeg bića, srce pokreće naš razum, naše darove, čitavo naše tijelo da idemo prema onome što ljubimo”. U prvom čitanju vidimo kako to nemirno srce tjera Izraelce da sami sebi naprave boga dok čekaju Mojsija da se vrati s Horeba, spremni su dati sve svoje bogatstvo samo da imaju neko božanstvo. Mojsije tada pada na koljena pred Bogom i moli ga da oprosti Izraelcima njihovu nevjeru. Na tom primjeru vlč. Kirinčić je mladomisniku poručio: “Dragi Filipe, ti si taj Mojsije, jer prvi element svećeničke službe je zagovorništvo, što znači da ćeš svakog dana svog života zagovarati pred Gospodinom ovaj narod. Ali isto tako, on čini da se srca naroda vrate Gospodinu. On liječi srca slomljena”.

U nastavku propovijedi je rekao: “Za Japance se kaže kako žive da bi radili, a mi ovdje radimo da bismo živjeli. Za što? Za malo zadovoljstva, kavu usred posla, ili za one predmete koje imamo, auto, apartmane. To su sve igračke. Neki možda žive za slavu, za to što drugi misle o njima … Ali to nas sve odvlači od onoga što je važno, a važno je srce koje se neće smiriti dok ne nađe mir u Gospodinu. I zato, Filipe, tebi je dana ova služba da možeš ovom narodu i sebi pomoći da srca smire u Gospodinu”.

Na kraju euharistijskog slavlja koje je svojim pjevanjem obogatio župni zbor i sopile koje su pratile najvažnije dijelove mise, mladomisniku su svoje čestitke izrekli članica Župnog pastoralnog vijeća Marina Žužić i prethodni dubašljanski mladomisnik Milivoj Guszak.

Prije svog mladomisničkog blagoslova vlč. Filip obratio se svim prisutnima zahvalom, iako je “nemoguće u malo vremena izreći zahvalu svima kojima bi trebalo, jer je za formaciju jednog svećenika potrebna Božja milost, puno ljubavi ali i otvorenost mnogih ljudi”. Na prvom mjestu je zahvalio Bogu čiju je milosrdnu ljubav, nažalost, spoznao i upoznao tek u kasnijim godina ma života, zatim roditeljima, sestri i bratu.

Zahvalio je biskupima Valteru i Ivici, svim odgojiteljima i duhovnicima iz sjemeništa Ivan Pavao II. u Rijeci, kao i svim profesorima s Teologije u Rijeci, svim župnicima župe Dubašnica koji su službovali za vrijeme njegovih bogoslovskih dana, te mons. Antonu Barbišu i mons. Miku Radiću koji su bili uvijek “tu negdje” kad je nešto trebalo. Posebnu zahvalu zaslužili su župnik Marin koji je nosio sav teret organizacije, vlč. Vedran zbog propovjedi i vlč. Božidar. Za podršku koju mu pružaju zahvalio se salezijancima, Neokatekumenskoj zajednici u Malinskoj i Zajednici svećenika srca Isusova i Marijina. Na kraju je zahvalio i Župnom pastoralnom vijeću, zboru, ali i svim župljanima i DubašIjanima na potpori, oduševljenju i ljubavi koju doživio ovih dana.
“Ponekad živimo u užurbanosti i nemamo vremena za osobne kontakte zato me, priznajem, iznenadilo koliko se ljudi žrtvovalo da pomogne ovih dana. Ne znam gdje će me život odvesti, ali vi ćete uvijek biti dio mene, a ja dio vas, jer ovdje sam odrastao i stasao”, poručio je mladomisnik svojoj župnoj zajednici zahvalivši na kraju Djevici Mariji na zagovoru uz završni usklik: “Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju!”

Walter Salković