Mnoga su djela Sluge Božjega pokazala važnost u radu i molitvi za jedinstvo. Potaknuti tom činjenicom, kao i primitkom velikog broja upita o Oporuci biskupa Mahnića katoličkoj mladeži, odlučili smo u ovome broju Veza odgovoriti vašoj želji te nas sve potaknuti na još bolje upoznavanje lika Sluge Božjega kako bi porasli u osobnoj svetosti.
Naime, u pretprogramu svečanosti otvaranja biskupijskog postupka za proglašenje blaženim i svetim Sluge Božjega predstavljena je njegova oporuka napisana za katoličku mladež. Tom su prigodom troje mladih Krčke biskupije u duhu ove oporuke posvjedočili o svojoj vjeri kroz: rad, zajedništvo – jedinstvo i Euharistiju. Njihova svjedočanstva donijet ćemo u posebnom izdanju novog glasnika kojeg Postulatura priprema ubrzo izdati.
Tvrdnji koju često ponavljamo kao uzrečicu: na mladima svijet ostaje ili mladi su naša budućnost, potrebno je još nadodati kako bez prave sadašnjosti nema ni bolje budućnosti. Stoga nam ovaj tekst Sluge Božjega dolazi na kraju ove osmine molitve za jedinstvo, kao Luč – svijetlo za shvaćanje življenja zajedništva s Bogom i među ljudima. Sluga Božji u jedinstvu katolika vidi jedino rješenje za budućnost u svetosti kad kaže: stavljam vam na srce jedinstvenost i slogu u katoličkim redovima. Ta slogom rastu i male stvari, a jedinstvenost vodi do krasnih i brzih uspjeha. I završava: Sve rečeno još jednom ti stavljam na srce, da uvažiš, zavoliš i u svojem življenju provedeš u djelo.
Evo teksta u cjelosti:
Doskora će biti konac mome životu na ovoj zemlji, jer osjećam, da mi dnevno propadaju sile. Prije smrti želim, o moji mladi prijatelji, da vam još jednom upravim srdačnu, a dakako i posljednju riječ. Siguran sam da ćete je primiti dobrohotno, kako ste je susretali i dosada, i to za volju katoličke stvari, ne obzirom na moju osobu. Najprije stavljam vam na srce jedinstvenost i slogu u katoličkim redovima. Ta slogom rastu i male stvari, a jedinstvenost vodi do krasnih i brzih uspjeha. Stoga visoko cijenite opomene sv. Pavla: “Starajte se držati jedinstvo duha u svezi mira” (Ef 4, 3); “predusretajte se čašću” (Rim 12,10), te “svi jedno govorite da ne budu među vama raspre, nego da budete utvrđeni u jednom razumu i jednoj misli” (1 Kor 1, 10). Ovo ćete postići ako poslušate sv. Petra: “Ljubite se kao braća” (1 Pet 2,17). Ispunite Isusovu želju, da med sobom budete “jedno” kao što je On i Otac nebeski (Iv 17,22); poradite da svi budete kao prvi kršćani “jedno srce i jedna duša” (Djela ap. 4,32). – A ne zaboravite nikada, da je ondje slaba jedinstvenost i labava sloga, gdje nema i spremnosti spram vanjskog zapta. Po njemu Bog daje čvrstoću i trajnost. Salumun veli: “Tvrdo se drži zapta; od njega ne popuštaj, čuvaj ga, jer je on tvoj život” (Prov 4,13). Obična je posljedica zapta red, a u redu jedinstvenost mišljenja i djelovanja, dosljedno jakost. Treba se stoga čuvati i u misli svega, što vodi do cijepanja, te podgriza jedinstvenost i bratsku slogu.
Tvojoj brizi, učeća mladeži, preporučam i organizaciju seoske katoličke omladine. Jedni i drugi mladići treba da usporedo stupaju, te tako budu “dobro uređena vojska” (Pjesma nad pj. 6, 3) katoličke misli u javnom životu. Učeća je mladež iz naroda i svom se narodu ne može bolje odužiti, nego da i po selima i varošima podigne jaki bedem protiv krivog liberalizma, tog zakletog neprijatelja kršćanskog puka. “Brat, kome brat pritiče u pomoć, jest kao tvrdi grad” (Priče 18,19). Bog traži, neka se svatko brine za svoga bližnjega (Crkv. 17, 12); a mislim, da se ne varam ako kažem, e je Božja Providnost učenoj omladini, namijenila i rad oko katoličkog pokreta med seoskim mladićima. Oživite dakle što prije i za njih što jače udruženje i posebni časopis.
Radite ovako ozbiljno i svojski, pak će doskora naša domovina doživjeti svoju kršćansku renesansu, jer će u kratko vrijeme dobiti dobre vode po srcu Božjem.
Cijeli sam svoj vijek ustajao protiv modernog poganstva raznih oblika, i tu vam borbu ostavljam u amanet. Protukršćanske ideje neka budu daleko od vas! Dragi! Lako ćete se očuvati svake nezdrave i pogibeljne misli, ako budete vazda odani svim srcem sv. Stolici, rimskome papi. Naša je Crkva “stup i tvrđa istine” (1 Tim 3, 15); nje se držite, da “istina evanđelja ostane među vama” (Gal 2, 5). Boga valja ljubiti da možete živjeti (Deuter 30, 6), a Crkvi pripadati, da se spasite. Tu je Crkvu Isus Bog povjerio papi, kako veli već IV. opći sabor u Halcedonu. Papa je onaj, o kome piše naš sv. Jeronim: “Znam da je Crkva sagrađena na onom kamenu” (Posl. 15). Stoga, o katolička omladino, drži se tvrdo ovog ugaonog kamena! Ne samo u vršenju naloga sv. Stolice nego se spremno odazovi uvijek i njezinim napucima i željama! To je osobito važno za vas, premili mladići, jer se nalazite na pragu Istoka, a usto i današnji protukršćanski vihor hoće i onako da uništi med ljudima svaki nadnaravni autoritet.
Kako vidite, mladi prijatelji, želim, da vi budete pokoljenje, koje ima “u svojoj nutarnjosti novi duh” (Eseh. 11, 19), tj. duh Božji. Vruće želim, da postanete dobra sol sebi i narodu. To ćete jedino time postići, ako se usko spojite s Kristom; ako se u Vašim redovima bude često i prečesto pristupalo k presvetoj Euharistiji. Tu će vas Bog pretvoriti i “mladost vaša će se obnoviti kao u orla” (Ps. 102, 5). Ovaj sakrament “umiruje bijesneći zakon naših uda, jača pobožnost, gasi duševne strasti” (Ćiril Aleks., Hom. o Iv. 17); jača našu dušu i kao čokot lozi daje pravi plod. Dnevno pristupanje k ovoj sv. trpezi neka bude barometar napredovanja u katoličkom duhu, u spoju s Isusom. – Ovaj je duh doslije tako uspješno gojila kod mladeži Marijina kongregacija. To pokazuje prošlost. Ona će i u budućnosti buditi u vama ovaj pravi odgoj, e se vaše oduševljenje ne prihvati samo vanjštine i nuzgrednosti na štetu kršćanske kreposti. Kako tijelu dolazi od duše život, tako i nabožnost neka životno provejava u vaše djelovanje. Poradite stoga živo, da svatko od vas u Marijinoj kongregaciji upije njezin duh i na sebi oživotvori njezine ciljeve. Nastojte, da ne bude zavoda bez ove ustanove, tako svete i zaslužne.
Katolička omladino! Svršavam. Mnogo toga bih imao da kažem; ali me izdaje snaga. Sve rečeno još jednom ti stavljam na srce, da uvažiš, zavoliš i u svojem življenju provedeš u djelo. Nitko od vas, premili moji, neka ne zađe ni za čas s katoličkog puta! Svi budite veselje vječnom Bogu, kod Koga ću se za vas moliti u lijepome nebu, i od koga vam već sada prosim najobilatiji blagoslov.
Dr. Antun Mahnić
Zagreb, 25.IX.1920.
Prigodom svečanog otvaranja biskupijskog postupka za proglašenje blaženim i svetim Sluge Božjega, postulator kauze bl. Ivana Merza p. Božidar Nagy D.I. darovao nam je neprocijenjiv dar – originalni rukopis Sluge Božjega Antuna Mahnića. Budući da je pisan od Sluge Božjega (original), ovaj je materijal ujedno i relikvija drugog stupnja.
Blaženi Ivan Merz, veliki štovatelj sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića posjedovao je ovaj izvorni autografski spis. Naime, radi se o jednom važnom članku što ga je biskup Mahnić napisao još u zatočeništvu u Rimu 12. rujna 1919., godinu dana prije svoje smrti i uputio ga u domovinu za novine Narodna Politika. Članak nosi naslov “Sveta Stolica i mi”. Redaktor članka je kasnije prekrižio “mi” i stavio u naslov “Jugoslaveni”. U članku biskup Mahnić ustaje u obranu Svete Stolice koju su napadali tadašnji liberalni krugovi. Članak ima 15 stranica rukopisnog teksta. Nismo još provjerili u Narodnoj Politici je li je taj članak stvarno bio i objavljen. Pretpostavljamo da jest, obzirom na naknadne dodatke i ispravke u članku u vidu njegova tiskanja. To se još može i naknadno utvrditi.
Nakon smrti bI. Ivana Merza članak je ostao sačuvan u njegovu Arhivu u Zagrebu. Budući da se pokreće postupak za beatifikaciju i kanonizaciju biskupa Mahnića, Postulatura bI. Ivana Merza, nakon što je članak fotokopiran, smatrala je svojom dužnošću da ovaj dragocjeni autografski spis biskupa A. Mahnića preda njegovoj Postulaturi u Krku i da zajedno s ostalom biskupovom ostavštinom bude ondje trajno čuvan. I ovim se putem zahvaljujem postulatoru p. Božidaru Nagy-u na ovom predivnom daru.
Saša Ilijić, postulator
