Priredio: dr. Franjo Velčić
– Sluga Božji Antun Mahnić učitelj vjere u „Godini vjere“ (9)
„Blagoslov je božansko djelo koji daje život i kojemu je Otac izvor“. Tako čitamo u Katekizmu Katoličke Crkve u 1078. poglavlju gdje je riječ o blagoslovu.U nekim našim župama još uvijek postoji običaj da roditelji (najčešće to čini majka!) prigodom vjenčanja na kućnom pragu ili pri ulazu u crkvu, blagoslivljaju mladence, tj. svoje dijete koje činom vjenčana napušta roditeljski dom i ulazi u novi, bračni život.
Još učestaliji, gotovo redoviti je običaj prigodom Mladih misa, da roditelji, na pragu roditeljskog doma blagoslivljaju svoga sina koji od rodne kuće u svečanoj povorci ide prema crkvi gdje će prikazati svoju mladu misu.
Osim ovih svečanih prilika, preporučuju se i danas roditeljski blagoslovi upućeni svojoj djeci.
U korizmenoj poslanici „O kršćanskim običajima i predajama“ iz 1913. godine progovorio je biskup Mahnić i o roditeljskom blagoslovu. U uvodu, radi ispravnog shvaćanja kršćanskih običaja napisao je:
No uz evanđeosku nauku i zapovijedi sv. Crkve ima među vjernicima svakojakih pobožnih predaja i kršćanskih običaja, koje kasnija pokoljenja nasljeđuju od svojih otaca. Te predaje i običaje Crkva sama odobrava i posvećuje, jer odgovaraju duhu Isusova Evanđelja i pospješuju kršćansku pobožnost i život. Kršćanski su običaji pouzdani tumač Isusova Evanđelja i crkvenih zapovijedi, pa donekle upotpunjuju riječ sv. Evanđelja. Zato pravi kršćani stare predaje i običaje visoko cijene i opslužuju. Sv. Pavao dovikuje vjernicima u Solunu, da opslužuju predaje, koje su naučili ili riječju ili iz njegove poslanice. (2 Sol 2,14).
I u nas je sve do danas bilo puno ovakvih predaja i običaja, koji su podržavali i čuvali kršćanski život, branili katoličku zajednicu od zaraze svakojakih protuvjerskih zabluda i grješnih nećudorednih navika. No, kršćanske se običaje i predaje u novije vrijeme sve više gube ustupajući mjesto novima, sve drugo nego kršćanskim običajima. Zato ja držim za svoju dužnost opetovati vam predragi kršćani, opomenu sv. Pavla: Obdržavajte stare kršćanske predaje i običaje.
Nakon osvrta na običaje adventskog i korizmenog vremena, obiteljskog života Mahnić se odmah nadovezao na roditeljski blagoslov i preporučuje:
I tu, govoreći o kršćanskim obiteljskim običajima, ne mogu, a da vas ne podsjetim još na jedan običaj, koji je kadar mnogo doprinijeti, da se opet u vaše obitelji vrati duh Isusov i strah Božji, a s njima i prava sreća. To jest blagoslov, što ga otac ili majka podjeljuju svojoj djeci. Već u Starom se zavjetu očinski blagoslov smatrao najdragocjenijom baštinom za djecu, zalogom vremenite i vjekovite sreće. Sveti patrijarsi kao i drugi muževi starog Zavjeta prije smrti pozvali bi k sebi svoje sinove, da im podare svoj blagoslov. Taj se običaj od starog Zavjeta prenio u novi Zavjet pa se održao kod kršćana sve do danas. Dobra će djeca sama zamoliti oca i majku, da ih blagoslove; a dobri će roditelji od srca svojoj djeci ispuniti tu želju, osobito u izvjesnim svečanijim prigodama, kao npr. u dan kad sin ili kći stupa u bračni stalež, kad ide sin u vojnike, ili u svijet na dulji boravak, ili kad su otac ili majka na umoru.
Pa kako ne bi roditelji djeci svojoj iskazali te ljubavi? Oni svoju djecu ljube, želeći im sve dobro za vrijeme i vječnost. Uz to roditelji dobiju od Boga posebnu oblast nad djecom, a Bog je udes djece postavio naročito u njihove ruke. Kao što, po riječima sv. Pisma, prokletstvo majke sinovima razvaljuje kuće do temelja, tako ih blagoslov oca utvrđuje. (usp. Sir 3,11). I vjerni će sin drage volje pokleknuti pred oca i majku, da ga blagoslove; jer blago njemu, ako ga bude njihov blagoslov pratio diljem života. No, što je još važnije, sveti čin očinskoga blagoslova podsjeća roditelje na njihovo visoko dostojanstvo i dužnosti; blagoslivljajući djecu u ime Presvetoga Trojstva i znakom križa, oni živo osjećaju, da su očinsku vlast dobili od Boga, i da moraju isto tako djecu odgajati za Boga, te će biti Bogu samom odgovorni, kako vrše svoje roditeljske dužnosti. Isto tako i djeca, primajući od roditelja blagoslov, priznavaju u roditeljima zamjenike Božje, koje moraju štovati i slušati radi Boga. Tako eto dobije odnos, koji postoji između roditelja s jedne, a djece s druge strane, viši vjerski značaj, te se obitelj sve više preobrazuje prema uzoru, koji joj pruža sveta nazaretska obitelj.
Zato kršćanski očevi i majke, neka i među vama zavlada ovaj sveti kršćanki običaj. Blagoslivljajte vaše sinove i kćeri; a vi mladi, budite uvjereni, da nema tvrđeg jamstva i vremenite i vječne sreće od očinskog i materinjeg blagoslova. Ne samo, kako rekoh, u vanrednim i svečanijim prilikama, nego često u godini, neka se vrši taj običaj u kršćanskoj obitelji… dapače sretne li obitelji, gdje djeca svaki dan, osobito u večer, prije nego idu na počinak, kleknu pred oca ili majku i poljubivši im ruku, od njih primaju blagoslov. Sinovi odgojeni u tom duhu ne će zacijelo nikad dizati ruke na vlastite roditelje.
Pripremio Franjo Velčić
