U Krku proslavljena Cvjetnica

Nakon dvije pandemijske godine, obred blagoslova maslinovih grančica ove je godine ponovno upriličen u tradicionalnom svečanom obliku. Započeo je okupljanjem vjernika na Trgu krčkih glagoljaša, ispred samostana franjevaca trećoredaca gdje je o. biskup Ivica Petanjak, uz sudjelovanje više krčkih svećenika i redovnika, predvodio blagoslov. Okupljeni su se zatim, u svečanom ophodu gradskim ulicama, uputili u katedralu koja je ove godine, bila potpuno ispunjena. Pjevanje je animirao katedralni zbor.

Uslijedilo je svečano koncelebrirano misno slavlje koje je predvodio biskup Ivica. Nakon pjevane Muke Gospodina našega Isusa Krista po Luki, biskup se okupljenima obratio i prigodnom homilijom.

„Ova pjevana (čitana) Muka uvela nas je u Veliki ili Sveti tjedan. Najvažnije vrijeme u cijeloj liturgijskoj godini, jer se u njemu spominjemo najvećih i najvažnijih otajstava naše vjere, a to su Isusova muka, smrt i uskrsnuće, koji daju pravi smisao cjelokupnom Isusovom životu i cijelom ljudskom postojanju.
Pitamo se je li spasenje ljudskog roda moralo biti tako dramatično i tragično? Je li moglo biti drugačije? Moglo je da je čovjek drugačiji, da je manje okrutan i manje zao u sebi.
Je li Isus mogao drugačije učiniti? Jest da je izabrao drugačiji put i biti drugačiji tip Mesije.
Budući da je na samom početku svog javnog djelovanja, kojem je prethodio četrdesetodnevni post u pustinji, kako slušamo svake korizme, Isus otklonio sotonske napasti i kušnje i izabrao put Mesije sluge, Mesije koji služi, a ne gospodari, onda je njegov životni put morao proći na ovaj način. Nije mogao biti bez patnje i muke.
Patnja je sastavni dio poslanja sluge. Svatko tko želi i hoće služiti morat će trpjeti. Svatko tko služi nosi ožiljke svoga služenja na svome tijelu, u svome srcu, na svojoj duši. Ne može biti drugačije i ne može biti drugoga puta.
Isus je izabrao put služenja i nije mogao drugačije završiti. Tko hoće biti Kristov učenik to može biti samo ako služi i ne može proći bez križa, poruge, sramote, bičeva i razapinjanja.
Ali je u patnji sadržana i pobjeda:
»On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca.« (Fil 2,6-11).
Tko se svojevoljno ponizi i izabere služenje kao svoj stil i način života, patnja i križ će biti posljedica tog izabranja i takvog opredjeljenja, ali je u toj patnji i križu i proslava.
Ta čudesna riječ svetog Pavla apostola koji kaže za Krista da je sam sebe oplijenio, sam sebe razbaštinio, svega božanskoga što je bilo na njemu on se odrekao kako bi u svemu, osim u grijehu, bio jednak nama ljudima, i nama služio, poručuje da proslavu može očekivati samo onaj tko je išao do kraja.
Samo onaj tko se svega svoga i sebe samoga u potpunosti odrekao i spustio na dno ljestvice, samo taj može očekivati pobjedu, proslavu, uskrsnuće.
Ključ je u ovoj riječi zato, radi toga. Budući da je Isus u služenju išao do kraja, do te mjere da je zanijekao samoga sebe, da je samog sebe „oplijenio“, „opljačkao“, da se odrekao svega onoga božanskoga što mu po božanskoj naravi pripada, zato – radi toga je i Otac nebeski išao do kraja, do kraja u proslavi,  uzvišenju, uskrsnuću, novosti života.
Tko se Bogu do kraja daje i predaje, taj od Boga zadobiva novi život i novi oblik postojanja.„

Nakon svete mise započelo je klanjanje pred Presvetim koje će se odvijati i tijekom Velikog Ponedjeljka te biti zaključeno tog dana zajedničkim satom klanjanja od 19,00 do 20,00 sati.

Fotografije: Irena Žužić

Print Friendly, PDF & Email