Piše: dr. Božidar Mrakovčić
Koliko je alkoholizam veliki problem u Hrvatskoj pokazuje procjena da kod nas ima oko 240 000 ovisnika o alkoholu. Kad čovjek čuje ovaj podatak i sjeti se kakve sve pogubne posljedice ima alkoholizam kako za pojedinca tako i za njegovu okolinu mogao bi apriori zauzeti radikalno negativan stav prema svim alkoholnim pićima među koje spada i vino. Neke kršćanske sekte nameću svojim pristašama totalnu apstinenciju od alkoholnih pića pozivajući se na Bibliju. Jesu li u pravu? Što Biblija kaže o vinu i pijanstvu?
Biblija o vinu pozitivno
Pozitivnu sliku o vinu ponajprije otkriva činjenica da veliki biblijski likovi piju vino. Među ovim likovima su npr. Abraham (Post 14,18), Josip Egipatski i njegova braća (Post 44,34), Nehemija (Neh 5,18), Estera (Est 7,2), Isus, Timotej. Za Isusa evanđelja otvoreno kažu da je sudjelovao na gozbama na kojima se pilo vino (Iv 2,1-12). Njegovi protivnici su ga nazivali „izjelicom i vinopijom, prijateljem carinika i grešnika“ (Mt 11,19). Pavao pak savjetuje Timoteju da ne pije samo vode nego da uzima i „malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti“ (1 Tim 5,23).
U Bibliji nalazimo mnoge pozitivne tvrdnje o vinu. Vino „razvedruje srce čovječje„ (Ps 104,15). S vinom je uspoređena bračna ljubav: „Slađa je ljubav tvoja od vina“ (Pj 4,10). U Starom zavjetu se buduća mesijanska vremena nagovještaju koristeći se slikom obilnog i izvrsnog vina: „Evo dolaze dani… kad će planine procuriti mladim vinom i svi se bregovi prelijevati njime„ (Am 9,13; usp. također Post 49,10-12; Iz 25,6).
Ipak najveći kompliment vinu daje Isus kad ga zajedno s kruhom na posljednjoj večeri izabire za sakramentalni znak svoje euharistijske prisutnosti i zajedništva s učenicima. Konačno, slikom vina Isus se koristi kada govori o budućem kraljevstvu Božjem naglašavajući time radost i zajedništvo koje će u vječnom životu vladati (usp. Mk 14,25).
Dvoznačnost biblijskog govora o vinu
U više navrata biblijski govor o vinu je vrlo dvoznačan. Vino donosi radost, ali i jad; simbol je Božjeg blagoslova, ali i kazne. Narod koji je kažnjen zbog svoje nevjere Izaija apostrofira sa: „bijedniče, pijan, ali ne od vina“, i odmah dodaje da će „pehar gnjeva“ uzeti iz njegove ruke i staviti u ruke njegovih tlačitelja (Iz 51,21). Vrlo lijepo o vinu i njegovoj dvoznačnosti govori mudrac Sirah: „U vinu se nemoj junačiti, jer je mnoge oborilo vino. … Vino je život čovjeku ako ga pije umjereno. … Radost srcu i veselje duši, takvo je vino koje se pije u pravo vrijeme i u pravoj količini. Gorčina duše spopada čovjeka koji je vina previše popio, u strasti i u gnjevu. Pijanstvo u bezumnika izaziva srdžbu na vlastitu propast, umanjuje mu snagu i umnožava rane.“ (Sir 31,25-31)
Primjeri pijanstva u Bibliji
U Bibliji nailazimo na više primjera pijanstva. Prvi slučaj je praotac Noa koji je nakon potopa zasadio vinograd, napravio vino, napio se i u pijanstvu se razgolitio u vlastitom šatoru (Post 9,20-21). Lotove kćeri su opile vinom svoga oca i počinile s njime incest da bi došle do potomstva (Post 19,30-38). Hoteći sakriti svoj grijeh preljuba David je opio vinom vojnika Uriju Hetita kako bi ga privolio da ode kući svojoj ženi (2 Sam 11,13). Babilonski kralj Baltazar je u svom pijanstvu oskvrnuo sveto posuđe iz jeruzalemskog hrama a (Dn 5,2). General Holofern se tako opio (Jdt 13,20) da je tvrdo zaspao i pružio priliku Juditi da mu odsječe glavu. Svi ovi primjeri jasno pokazuju negativne posljedice pijanstva. Zanimljivo je pak uočiti da je u Bibliji napiti se privilegij samo bogatih ljudi. Siromasi si pijanstvo nisu mogli priuštiti. Pili su vino uz puno vode. Zato Isus i ne govori često o pijanstvu jer je njegovo slušateljstvo bilo ponajviše iz srednjih i nižih slojeva društva.
Osuda pijanstva u Bibliji
Osuda pijanstva u Starome zavjetu odnosi se ponajprije na najviši društveni sloj, na vladare, bogataše, ali i na svećenike i proroke. Uloga vladara je bila zaštiti siromaha. Zato pisac Mudrih izreka upozorava: „Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima piće opojno, da u piću ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima“ (Izr 31,4-5). Prorok Izaija također govori protiv pijanstva vladara i bogatih (Iz 5,22-23; 31,4-5). Ipak najžešće se obara na opijanje svećenika i proroka: „Oni (svećenici i proroci) posrću od vina, teturaju od žestoka pića: svećenici i proroci od žestoka pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se sudeći. Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje čista mjesta nema!“ (Iz 28,7-8). Izaijine su riječi više nego jasne. Svaki komentar bio bi suvišan.
Mudrosna književnost vrlo često upozorava na pijanstvo kao opasnost da čovjek upadne u siromaštvo ili u neželjene konflikte. Tako u Izr 23, 20-21 nalazimo na slijedeće upozorenje: „Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa, jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblači u krpe.“ Mudrac Sirah slično veli: „Radnik pijanica nikad se neće obogatiti, i tko prezire male stvari, brzo osiromaši“ (Sir 19,1). Kad se čovjek napije ne gospodari više sa sobom i često kaže ili učini ono za što se poslije gorko kaje. Pisac Mudrih izreka upozorava na to slijedećim riječima: „Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica. Oči će ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti“ (Izr 23,29-35). Sveti Pavao slikom pijanstva koristi kako bi Solunjane pozvao na budnost u iščekivanju dana Gospodnjega (1 Sol 5,7). Isti autor navodi pijanstvo u katalogu mana koji zaključuje riječima: „koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti“ (Gal 5,19-21).
Biblija rijetko govori o apstinenciji od vina. Na nju su uz nazireje pozvani tek kraljevi i svećenici dok su na dužnosti. Na nju poziva i Pavao, ali samo ako konzumiranje vina nekoga u zajednici sablažnjava (Rim 14,21). Zaključimo Pavlovim pozivom: „I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom!“ (Ef 5,18). Neka iz nas ne govori vino nego Duh Isusov
