Nakon dvije pandemijske godine u kojima je ljetovanje s djecom i mladima župe Krk u župnom kampu Oaza Kraljice mira bilo svedeno na dnevni boravak, ovoga se je ljeta u Oazi ponovno i noćilo, te je višednevni neprekinuti boravak u prirodi sa svakom grupom pod zaštitom Majke Marije bio mnogo kvalitetniji.
Pisati o Oazi brojevima nije najvjerodostojnije, ali nam, kao ljudima, često izmiču drugačije „ocjene“. Zato ćemo reći da je kroz ovogodišnje ljetovanje, započeto dan nakon završetka nastavne godine, 22. lipnja, pa sve do završetka, 16. srpnja, prošlo u šest grupa od 1. do 8. razreda, 190 djece. Sve je to mnoštvo „hranila“ stalna ekipa u sastavu: Anton Valković, župnik; Vesna Avsec i Mirjana Žužić, vjeroučiteljice; Marina Žužić i Davorka Zahija, kuharice; Antonio Jurešić, maturant i pomagač. Stalnoj su se ekipi povremeno pridruživali i drugi kako bi pomagali na različite načine, između ostaloga i noćnim dežurstvima. Cijeli tjedan je u Oazi volontirao i učitelj glazbene kulture u osnovnoj školi u Krku Jurica Goja. Vrijedne ruke nekolicine šestašica svoj su doprinos dale uglavnom oko posluživanja za stolom.
Evanđelje u prirodi na sto načina uglavnom je bila neiscrpna tema, kako za radne dijelove dana tako i za molitvu, pa i igru. Možda niste znali da zadatak može glasiti i ovako: „Evanđelje o milosrdnom Samarijancu posloži u igru sa rekvizitima poput loptica, vijača, kolutova, čunjeva i kanti.“ Rezultati su bili mnogo bolji nego u razredu, to su vjeroučiteljice mogle „ocijeniti“ bez kolebanja. No, mnogo je rezultata, vjerujemo, bilo zabilježeno okom nevidljive kamere koja prodire duboko u srce djeteta kroz sv. ispovijed, misu, molitvu krunice u predahu od dnevnih vrućina pred Marijinim kipom obasjanim svjetlom, uz žubor fontane, pjesmu…
Poseban doživljaj Oaze mogli su barem za malo iskusiti i svi župljani koji su se odazvali pozivu na koncert župnog zbora „Kapljice“ koji su djeca s vjeroučiteljicama zajedno sa Antoniom, priredila u sklopu njihovog trodnevnog ljetovanja.
Svojim posjetom u petak, 15. srpnja, djecu i voditelje obradovao je i o. biskup Ivica koji je radost zajedničkog objeda uvećao darivanjem sladoleda kojim je počastio djecu.
U predivnoj prirodi Oaze i djeca i odrasli privikavaju se na „društvo“ životinja uz obrazloženje da smo mi njima, a ne one nama ušle u prostor. Smijeh koji prati otkrivanje životinjica poput puhova od kojih nam je jedan redovito posjećivao prostor blagovaonice u vrijeme obroka, zarazno se širi. Tome su pridošlici, kao i žabi koja je redovito u isto vrijeme prelazila prostor na kojem smo vani molili krunicu, djeca nadjenula i imena…
Na kraju svega se u srcima sviju rađa zahvalnost Bogu i Kraljici mira na nebrojenim milostima, od kojih su one vidljive pogodno vrijeme i sva djeca bez ijedne ozljede… a nevidljive neka budu otkrivene u vječnosti.
M. Ž.
Šestaši u Oazi:
Fotogalerija:
