Čak četvorica svećenika krčke biskupije ove je godine zahvalno za pedesetu obljetnicu ređenja. To su Tomislav Debelić, Matej Polonijo, Frane Vitezić i Ivan Buić.
Zajednička proslava u Svetištu Majke Božje na Gorici
Misu zahvalnicu za pregršt primljenih darova kroz pedeset godina svećeničke službe zajedno su proslavili u crkvi Majke Božje na Gorici u srijedu 9. srpnja. Uz brojne svećenike njihovoj zahvali priključio se i krčki biskup mons. Valter Župan koji je i predsjedao euharistijom te dvojica biskupa, mons. Mile Bogović i mons. Ivan Milovan, koji kao kolege zlatomisnika ove godine također slave svoj zlatni jubilej.
Sve prisutne a posebno slavljenike, na početku misnog slavlja je pozdravio Rektor svetišta na Gorici vlč. Marinko Barbiš. Zahvalnost Bogu u svojoj homiliji izrekao je i biskup Valter istaknuvši svoju zahvalu i četvorici svećenika na njihovom nesebičnom i predanom svećeničkom služenju. Iskustvo i životna mudrost koju su stekli kroz godine svećeništva, ono je što je i dalje potrebno dijeliti usprkos godinama. Stoga je biskup Župan zlatomisnike pozvao da i dalje budu od pomoći u pastoralu pa i onda kada budu umirovljeni.
Pred kraj misnog slavlja pročitane su i dvije čestitke svečarima, jedna od zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića a druga od riječkog nadbiskupa Ivana Devčića. Vrijeme nakon misnog slavlja te bratski ručak u krugu subraće svećenika bila je prigoda da se obnove uspomene, stisne ruka, zaželi još godina zdravlja i novih Božjih darova…
Zlatomisnička proslava vlč. Tomislava Debelića
Ma ča je bilo lipo…, čulo se uz pljesak na kraju euharistije, svete mise zahvalnice velečasnog Tomislava Debelića, koji je u svome rodnom Barbatu proslavio pedeset godina misništva. Želio je da to bude baš na zavjetni blagdan Majke Božje Karmelske. U propovijedi je velečasni Pjerino Belanić kronološkim redom prepričao slavljenikovih pedeset godina svećeništva, spomenuvši sva mjesta u kojima je bio kao kapelan ili kasnije kao župnik. Svugdje je ostavio traga, kao na otoku Iloviku, gdje je uspijevao doći po svim vremenima i nevremenima jer svećenik je produljenje Krista u svim vremenima i svim mjestima, kako bi Isusovo spasenje moglo stići svim ljudima. Svećenik je blagotvorna kiša koja silazi s neba na suhu zemlju, koja je sama po sebi nesposobna donijeti plodove života, pogotovo vječnoga života. Svećenik je ništica nastanjena Puninom, jedno ljudsko stvorenje nastanjeno Božanstvom, obično sredstvo izabrano od Boga kako bi Vječno moglo izvirati u vremenu. Svećenik je most nad ponorom koji oduvijek dijeli zemlju od neba. I budući da je u prirodi svakog mosta spajati dvije udaljene strane, kakav bi to most bio svećenik ako bi potpuno uronio u Boga tako da zaboravi ljude, ili ako bi se pak toliko utopio u životima ljudi da zapostavi dužnu i nužnu usidrenost u Bogu?
No, on to uspijeva uskladiti i u svom radu posebno mjesto imaju misije i misionari pa tako iz Afrike dolazi i misionarka časna sestra Beatrice Krstačić, koja predano već 35 godina radi na evangelizaciji tamošnjeg stanovništva, koja ga je posebno pozdravila i zahvalila za sve što za njih čini, koliko materijalno, toliko i duhovno.
U procesiji po mjestu s kipom Majke Božje Karmelske kojeg nose mlade žene ove župe u svojim tradicionalnim nošnjama, ove su godine sudjelovali i najmlađi Barbaćani i na kraju svete mise otplesali tradicionalni tanac onako kako su ih učili njihovi stariji.
Nakon zahvale obitelji i samih župljana, te kolega i prijatelja svećenika nastavilo se druženje, a ostaje razmišljanje kolike osobe upoznaje jedan svećenik tijekom svoje službe? Osobe koje nikada ne bi susreo da nije postao svećenik. I koje obogaćivanje u odnosu s tim osobama: toplina prijateljstva, poštovanje, povjerenje, priznanje, stvari koje uči, njihovo iskustvo koje postaje i njegovo.
Ružica Kaštelan
Zlatna misa fra Josipa Baričevića
U nedjelju, 13. srpnja, fra Josip Baričević proslavio je svoju zlatnu misu u rodnome Lunu, te zajedno sa subraćom u redovništvu i svećeništvu kao i s rodbinom, prijateljima i župljanima, okrunio ovih 50 godina služenja Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu.
Proslava je počela najvažnijim činom – zlatnom misom u župnoj crkvi sv. Jeronima. Nastavilo se pohodom lunjskome groblju (pokraj župne crkve) i kratkoj molitvi za pokojne. U misnom slavlju propovijedao je dr. Milan Šimunović, fra Josipov dugogodišnji suradnik i kolega. U ime župe Lun i rodbine čestitali su mu župnik Marijan Kosić, jedan od glavnih organizatora ovog slavlja, i Anđelko Baričević, zlatomisnikov sinovac. Dar u ime župe, križ srebrnih niti, uručio mu je sinovac Nediljko Baričević, a košaru lunjskih plodova ministrant Šime Makarun. Završetkom liturgijskog dijela, slavlje se nastavilo druženjem u župnome dvoru na koje su svi bili pozvani.
Nakon svečanog objeda u užem krugu rodbine, subraće redovnika, svećenika i prijatelja bio je upriličen ophod lunjskih maslinika sa stručnim vodičima. Lun se diči prekrasnom prirodom i starim maslinama. Osim ljepotom krajolika ovo mjesto, premda malo, ponosno je na veliki broj duhovnih zvanja. Svakako je veliki sin ovoga maloga mjesta fra Josip Baričević koji je zadužio Crkvu u Hrvata zapaženim i nezamjenjivim mjestom na području nove evangelizacije, župne kateheze i vjeronauka u školi. On je nadahnjivao, usmjeravao i podržavao mnoge generacije kateheta i vjeroučitelja. Neizbrisiv je trag dobra koje još uvijek ostavlja istim žarom i skromnošću. Poželjet ćemo mu još mnogo godina u našoj blizini kako bi i dalje oplemenjivao naše živote te zazvati Božji blagoslov, zaštitu i zagovor Svete Obitelji, anđela čuvara i sv. Jeronima.
Ivanka Peranić
Zlatna misa vlč. Mateja Polonija
Djetinjstvo svakog čovjeka čuva uspomene, mjesta i drage ljude. S vremenom blijede povijesni kontekst i socijalne prilike kojima se bave odrasli, ostavljajući više mjesta za one sitne detalje koji postaju sve intenzivniji. U sjećanju ostaju mirisi, okusi i boje koji zajedno s dječjim dogodovštinama čine početak životne priče. Na jednom takvom mjestu, u crkvi Gospe od zdravlja u Vrbniku okupila se obitelj, rodbina i prijatelji vlč. Mateja Polonija, zlatomisnika. Velikoj obljetnici pridružio se još jedan slavljenik, vlč. Frane Vitezić. Obojicu zlatomisnika vežu lijepe uspomene za ovu crkvu jer su upravo u njoj od fra Jerka Valkovića primili prvu svetu pričest. U znak zahvalnosti za svoje zdravlje, nedavno su samoinicijativno obnovili crkvu novom bojom. Riječ po riječ, nizale su sličice jedne mladosti. Slušali smo o malome Mateju koji se penjao po stablima i o nešto starijem Mateju koji je vozio motore. Sada je pred nama stajao Matej zlatomisnik, djetinje uzbuđen, vedrog lica i radosnog duha.
Mladu misu, pa tako i zlatnu, don Mate je slavio na spomendan svetih Ćirila i Metoda zahvaljujući kojima smo kroz stoljeća slavili Gospodina vlastitim jezikom. Na takvu veliku milost za jedan narod, podsjetili su mnogobrojni nećaci i nećakinje koji su okupljeni u zboru, pjevali Misu na staroslavenskom. Samozatajan, strpljiv, uvijek dostupan i pristupačan – te je osobine našeg zlatomisnika u svojoj propovijedi, uz zahvale Bogu, istaknuo vrbnički župnik Tomislav Crnović, našalivši se kako sada revanšira don Mati koji mu je, kao župnik njegove rodne župe u Ćunskom, pripremio njegovu Mladu Misu. Čestitke, lijepe želje i anegdote zajedničkog života u ime okupljenih izrekla je gospođa Dorica Fugošić, nekadašnja domaćica. Od svoje obitelji i rodbine don Mate je dobio kalež kojim će od sada na dalje služiti Euharistiju, a za kojeg je odlučio da će pripasti prvome mladiću iz njegove velike obitelji koji se odluči poći njegovim stopama.
Na mjestu susreta nebeske i zemaljske Crkve, prošlosti i sadašnjosti, sadašnjosti i budućnosti – učinili smo ono što je don Mate izabrao za zlatomisničko geslo: zahvalili smo Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav Njegova! Neka dobri Bog čuva i prati našeg zlatomisnika, a obiljem blagoslova obdari sve članove njegove obitelji!
Matea Vidulić
