Piše: dr. Božidar Mrakovčić
Liturgijsko vrijeme korizme započinjemo Čistom srijedom koju po obredu pepeljenja nazivamo još i Pepelnicom. Riječi koje svećenik izgovara dok pepeli vjernike otkrivaju značenje ne samo tog čina nego i čitave korizme. Rimski misal nudi pri tom više mogućnosti, a među njima i poziv „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“. Ova je formulacija preuzeta iz Markovog evanđelja, iz odlomka kojim evanđelist na početku svojeg evanđelja u najkraćim crtama opisuje Isusovo javno djelovanje u Galileji: „A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: ‘Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!’“ (Mk 1,14-15). O kakvom je obraćenju i vjeri riječ? Kakav je njihov međusobni odnos? U kakvom su odnosu obraćenje i vjera s ispunjenjem vremena i blizinom kraljevstva Božjeg?
Isusovo propovijedanje evanđelja Božjeg
Marko stavlja Isusovo propovijedanje u Galileji u vezu s predanjem Ivana Krstitelja, tj. s njegovim uhićenjem sa strane kralja Heroda kojega je Krstitelj prozivao jer je ovaj uzeo sebi za ženu Herodijadu, ženu svoga brata Filipa. Krstiteljevo uzništvo završit će njegovom nasilnom smrću (Mk 6,14-29). Ivan Krstitelj je tako Isusov preteča ne samo zato jer mu je vremenski prethodio i naviještao dolazak, nego i u načinu djelovanja i u sudbini: Isusovom propovijedanju, točnije rečeno naviještanju, prethodi Ivanov naviještaj; kao što je Ivan završio svoj život nasilnom smrću, ista sudbina čeka i Isusa.
Za razliku od Ivana koji je propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha, Isus naviješta evanđelje Božje. Isus je kao takav glasnik Božji koji proglašava evanđelje Božje, tj. radosnu vijest koja ima svoj izvor u Bogu i koja govori o Bogu, o njegovom djelovanju koje za čovjeka predstavlja izvor radosti. Što to Isus kao Sin Božji zna o Bogu i njegovu djelovanju, a mi ne znamo, pa nam on dolazi navijestiti?
Ispunjenje vremena i blizina kraljevstva Božjeg
Kao prvi dio radosne vijesti Isus proglašava da je nastupilo vrijeme ispunjenja Božjih obećanja. Božjom odlukom vrijeme iščekivanja prestaje, a počinje vrijeme ispunjenja. Drugi dio radosne vijesti precizira da se ispunjenje sastoji u blizini kraljevstva Božjeg. Kraljevstvo Božje nije statička nego dinamička vrijednost i označava činjenicu da Bog kraljuje u smislu da je prisutan u svom narodu i spašava ga, da se za njega brine i brani ga kao što pastir čuva svoje stado (usp. Ez 34), da svojom božanskom svemoći pobjeđuje svaku nesreću i daje svom narodu puninu života. Ovakva vijest u suprotnosti je sa svakidašnjim našim ljudskim iskustvom prema kojem nam se tako često čini da u ljudskoj povijesti i našim osobnim životima ne vlada Bog sa svojom svemoćnom ljubavlju, nego razne sile koje ograničavaju i uništavaju naš život kao što su ljudska zloća, grijeh, Sotona, razne prirodne katastrofe, bolesti i konačno smrt. Naviještajući kraljevstvo Božje Isus naviješta da je Bog odlučio defi nitivno uspostaviti svoju vlast i detronizirati sve druge vlasti kako bi čovjeku osigurao spasenje i puninu života.
Bog je učinio svoje kraljevstvo blizim po Isusu Kristu koji je opraštajući grešnicima, izganjajući zloduhe, ozdravljajući bolesne, oživljavajući mrtve očitovao Božju djelatnu ljubav i moć koja dosiže svoj vrhunac u Isusovoj smrti i uskrsnuću. Isusova otkupiteljska smrt je vrhunski iskaz Božje djelatne ljubavi, a Isusovo uskrsnuće dokaz Božje snage koja je jača i od smrti i sposobna je obdariti čovjeka vječnim životom. Isusovo uskrsnuće početak je konačnog „dolaska kraljevstva Božjeg u sili“ (usp. Mk 9,1) koje će se u potpunosti ostvariti drugim Kristovim dolaskom kada će Bog u potpunosti ukloniti sve ono što naš život ugrožava, u konačnici i samu smrt.
Obraćenje i vjera
S Isusom dakle započinje vrijeme ispunjena, posebno vrijeme (kairos) koje traži od čovjeka prikladan odgovor da bi se otvorio Božjoj djelatnoj prisutnosti, moći i ljubavi. Ovaj odgovor sastoji se u trajnom stavu obraćenja i vjere. Obratiti se, kako sugerira grčki izraz metanoia (nous = pamet, razumijevanje, unutarnji moralni stav) ne znači tek promjenu čovjekovog vanjskog ponašanja nego i njegove pameti, njegove nutrine iz koje vanjska djela proizlaze. Vjera pak nije tek novi zahtjev koji se pridaje obraćenju neko objašnjenje u čemu se sastoji obraćenje: prijelaz od nevjere k vjeri u Boga na temelju evanđelja o Božjem kraljevstvu koje Isus naviješta i djelima potvrđuje. Premda je čovjek sklon zbog tolikih muka i nevolja koje ga pogađaju misliti da je Bog odsutan, da ga nema, ili da je nemoćan, ili indiferentan, Isus koji zna da Bog nije takav traži od nas da vjerujemo da je svemogući i dobri Bog u našem životu i u ljudskoj povijesti prisutan i djelatan, da našu osobnu i sveopću povijest vodi prema konačnom spasenju, da se možemo na njega u potpunosti osloniti. Ovakva vjera konkretizira se u nasljedovanju Isusa, u vršenju Božje volje pa i onda kada ona uključuje odricanje od samoga sebe, nošenje vlastitog križa i gubljenje zemaljskog života s vjerom u Isusovu riječ da je to pravi put zadobivanja vječnog života.
Najprije navještaj evanđelja, a zatim moralni zahtjev
U Isusovom navještaju evanđelja Božjeg na prvom je mjestu navještaj onoga što je Bog učinio za čovjeka, ispunjenje vremena i blizina kraljevstva Božjega, a tek potom ono što se očekuje od čovjeka – obraćenje i vjera na temelju evanđelja. Sličan redoslijed nalazimo i u Starome zavjetu kada Bog daje svome narodu zapovijedi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene…“ (Izl 20,1). Bog je najprije oslobodio svoj narod i ropstva i time stekao njegovo povjerenje, a zatim mu je dao zapovijedi da bi bio i moralno slobodan i kao takav sposoban za saveznički odnos s Bogom. Korizma je, kao i čitava liturgijska godina, ponajprije poziv da se zagledamo u ono što je Bog za nas u Isusu Kristu učinio da bismo mu, poneseni Božjom ljubavlju, odgovorili vjerom i obraćenjem.
