Razgovor s vlč. Matejom Polonijom

Ova je godina za prezbiterij Krčke biskupije godina iznimnih jubileja. Bivši krčki biskup, a sada zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić obilježava svoj srebrni biskupski jubilej. On je na dan Majke Božje Trsatske 10. svibnja 1989. imenovan najprije koadjutorom ondašnjem krčkom biskupu Karmelu Zazinoviću, a pri kraju iste godine preuzeo biskupijsku upravu i postao krčkim biskupom. Za biskupa je zaređen 25. lipnja 1989. u krčkoj katedrali, a glavni mu je zareditelj bio nazgrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić, a suzareditelji mons. Josip Pavlišić, nadbiskup riječko-senjski i mons. Karmelo Zazinović, krčki biskup. Nakon osam godina službe u Krku, imenovao ga je Papa Ivan Pavao II. zagrebačkim nadbiskupom. A isti Papa, od nedavno već sveti, uvrstio ga je u Zbor kardinala Svete Rimske Crkve na svečanom Konzistoriju u Rimu 21. listopada 2003. Kardinalova proslava 25. godišnjice biskupske službe već je obilježena na sam dan imenovanja 10. svibnja i nastavit će se još 20. i 21. lipnja u Zagrebu, a biskupijska proslava na planu Krčke biskupije bit će u Vrbniku na Ivanju 24. lipnja ove godine, o čemu će se više reći u idućem broju Kvarnerskog veza.

Nadalje, prije pedeset godina četvorica naših biskupijskih svećenika: Ivan Buić, Tomislav Debelić, Matej Polonijo i Franjo Vitezić primili su red prezbiterata u Rijeci po polaganju ruku ondašnjeg senjskog biskupa dr. Viktora Burića, jer je krčki biskup dr. Karmelo Zazinović bio uslijed bolesti spriječen, te započeli svoj svećenički život. Trojica su još aktivni svećenici, a jedan je zbog zdravstvenih poteškoća umirovljen. Uz ovu četvoricu dijecezanskih svećenika, s područja Krčke biskupije još su trojica svećenika redovnika: franjevac o. dr. Stanko Škunca i dva trećoreca: o. Vlatko Badurina i o. dr. Josip Baričević, koji su te iste godine također postali svećenici. Svi oni zahvaljuju Bogu za pedesetgodišnji dar svećeništva. Pridružujući se čestitkama za njihov zlatomisnički jubilej, želimo ovdje s njima, sa svakim pojedinačno porazgovarati. Prvi je na redu vlč. Matej Polonijo, rektor crkve sv. Nikole u Malom Lošinju.

 

 

Zlatomisniče, sam početak Vašega svećeništva, zatim srebrna misa i sadašnje Vaše zlatomisničko slavlje odvija se, kako znate više puta reći, u neposrednoj vezi sa bivšim krčkim biskupom, a sada zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem. Recite nam o čemu se zapravo radi?
Točno, nešto se je ovdje poklopilo. U danima spremanja moje mlade mise pročulo se da dječak Josip Bozanić namjerava poći u sjemenište. Nisam bio siguran, pa sam mu nekoliko dana prije mlade mise rekao da, ako je istina što se čuje, neka se pridruži mojemu mladomisničkom slavlju. Nije odmah odgovorio, ali se u nedjelju pribrojio mojim uzvanicima. Znači, odlučio se krenuti prema svećeništvu. Nadalje, poslije 25 godina kad smo kolega Franjo Vitezić i ja zajednički pripremali proslavu srebrne mise, polaznik u sjemenište u vrijeme naših mladih misa, krčki svećenik Josip Bozanić imenovan je biskupom.

Njegov prvi dolazak kao biskupa u rodnu župu Vrbnik povezao se s našom srebrnom misom, tako da smo nas dvojica bili na proslavi uz njega, jedan s lijeve, a drugi s desne strane. A sada se naša zlatna misa, unaprijed pripremana za Ivanju u Vrbniku Ivanju, povezuje sa biskupijskom proslavom 25 godišnjice biskupske službe. Ta činjenica ne umanjuje naše slavlje. Dapače, nama, a i cijeloj rodnoj župi Vrbnik, to je posebna čast jer biskupi dolaze iz svećeničkih redova.

A prije 50 godina postali ste svećenik. Recite nam najprije nešto o onom vremenu kad ste se odlučivali za taj poziv i motivima koji su Vas vodili prema svećeništvu.
Istina jest da u vrijeme polaska u sjemenište, davne 1950. godine, nisam imao do kraja jasan pojam o svećeništvu. Dapače, mislio sam da je to zvanje za neke druge, eventualno za ministrante, jer ja još tada nisam ministrirao. Sjećam se da su neizravni poticaji dolazili u rodnoj kući. Direktni upit postavio mi je pokojni otac. Upitao me: „Bi li ti pošao u Pazin?“ Nisam mu odmah odgovorio, već sam se prije raspitao kod kolege koji je već jednu godinu bio tamo. Navečer sam ocu potvrdno odgovorio. Poslije sam saznao da je otac odlučio ponuditi mi put prema svećeništvu dok je slušao na ondašnjim radnim akcijama kako govore protiv Crkve i svećenstva. Moja je odluka bila brza i u kratko vrijeme našao sam se među kolegama u pazinskom sjemeništu.

Sjećate li se neke zanimljive zgode iz onog vremena?
D
ruženja su me uvijek veselila, bilo u nekom radu, igri ili molitvi. Na praznicima sam s kolegama bio često kod župnika gdje smo spremali liturgiju, uređivali župsku biblioteku, takmičili se tko će više što pročitati ili odlazili zajednički na more. Mnoge su nam osobe u župi pružale podršku u zvanju i poticale nas na ustrajnost.

Kako je izgledala vaša mlada misa?
U Vrbniku su se često redale mlade mise, pa je protokol tekao već ustaljenim redom: svečana procesija iz rodne kuće na kojoj mladi nose simbole svećeničke službe, prigodne recitacije i pjesme pjevačkog zbora i sl. Sjećam se da sam bio taj tjedan od ređenja do mlade mise poprilično uzbuđen. Naime, predviđeni propovjednik o. Pijo Polonijo javio mi je da je imao prometnu nezgodu i da ne može doći. Župnik Ivan Kirinčić mi je preporučio da pođem župniku u Dobrinj vlč. Miru Antončiću i zamolim ga da preuzme tu obavezu. Hvala Bogu, odmah je pristao. Moju mladu misu župljani pamte po obilnoj kiši koja je cijelu noć i dan padala, tako da se iz Krka nije moglo prijeći Vrbničko polje. Ipak se sve odvijalo u najboljem redu; u crkvi i za uzvaničkim stolom.