Piše: dr. Božidar Mrakovčić
Posljednja poglavlja Otkrivenja obznanjuju što će se dogoditi na kraju ljudske povijesti. Nakon različitih prirodnih katastrofa, ratova, gladi, bolesti, progonstava i drugim zala koja se kroz povijest imaju dogoditi na kraju vremena Bog će za svoje vjerne stvoriti novi svijet: “I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema” (Otk 21,1). Ljepotu novog stvaranja naizgled zasjenjuje činjenica da u tom budućem svijetu neće biti mora. More čeka slična sudbina kao Smrt i Podzemlje, zmaja (Sotonu) i njegove sluge koji bivaju bačeni u ognjeno jezero. Zašto se more nalazi u ovako negativnom kontekstu? Zar more neće sudjelovati u preobrazbi svega stvorenja o kojoj govori Pavao u Poslanici Rimljanima (Rim 8,21)? Odgovor na ovo pitanje potražit ćemo u SZ-u, a još prije u drevnim bliskoistočnim mitologijama iz kojih je Biblija preuzela neke slike i pojmove.
More u babilonskoj i kanaanskoj mitologiji
Za razliku od zemlje more je nestabilno i stalno se mijenja. Začas se mirna površina pretvori u bijesno valovlje koje ugrožava i najsigurniji brod. Osim toga u tajanstvenim morskim dubinama žive ogromna tajnovita i opasna stvorenja.
Kada pak more uspije provaliti na kopno iza sebe ostavlja pravu pustoš. More je kao takvo za stare bliskoistočne kulture predstavljalo simbol zla i kaosa.
Prema drevnome babilonskom epu o stvaranju Enuma Eliš u početku je postojala samo voda odnosno tri iskonska božanstva: roditelji Apsu i Tijamat (slatka i slana voda) i njihov sin Mummu (boćata voda). Od Apsu i Tijamat poteklo je mnoštvo drugih bogova koje je Apsu odlučio ubiti jer ga je smetala njihova buka. Ea, bog mudrosti, je to otkrio i ubio svog oca Apsu. Žudeći za osvetom Tijamat (more) se zaratila s ostalim bogovima i u tu svrhu rodila divovske morske zmije i zmajeve.
Pobjedu nad morem odnio je bog oluje Marduk s pomoću mudrosti koju mu je podario njegov otac a i tako uz odobrenje ostalih bogova postao vrhovni bog s pravom da bude i stvoritelj. Mardukova pobjeda međutim nije bila konačna. Recitiranje epa Enuma Eliš svake Nove godine imalo je za cilj obredno obnoviti Mardukovu vlast nad stvorenjem i tako osigurati sklad koji bi more moglo ugroziti. Na sličan način i u kanaanskoj mitologiji Baal, bog oluje i plodnosti, pobjeđuje boga mora Jama uz pomoć svoje sestre Anat, božice rata i ljubavi. U borbi s Jamom Baal pobjeđuje i zarobljava zmaja, uništava Levijatana, vijugavu morsku zmiju, tirana sa sedam glava kao i Atika, morsko čudovište slično biku. Pobjedom nad Jamom Baal zadobiva od ostalih bogova pravo vladati stvorenjem. Međutim niti Baalova vlast nije potpuna. U neprestanom je sukobu s bogom smrti i neplodnosti (Mot), a njihova naizmjenična prevlast se odražava u izmjeni godišnjih doba.
Sukob Boga i mora u Bibliji
Biblijski pisci su se poslužili tadašnjim ljudima razumljivim mitološkim rječnikom da bi naglasili ne samo da je Gospodin jedini Bog nego da je on veći i uzvišeniji nego što su poganski narodi zamišljali svoje bogove. Ps 74 tako izvještava o borbi između Boga i mora prije stvaranja neba i zemlje: “Ti svojom silom rasiječe more, smrska glave nakazama u vodi. Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce; ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu” (Ps 74,12-17; usp. Ps 89,10-12). Bog pobjeđuje more i morske nakaze među kojima je i Levijatan, zmaj sa sedam glava kojega Biblija naziva i Rahab (Oholi). Za razliku od poganskih mitova Božja pobjeda nad zlom i kaosom je definitivna. Bog u toj borbi ne treba pomoćnika i njegova vlast nad stvorenjem o nikome ne ovisi. Osim toga more i sve što je u njemu nije božanstvo nego Božje stvorenje (usp. Ps 95,5; Post 1,21).
Ovdje se ne radi o doslovnoj borbi Boga i mora. Slikovitim rječnikom biblijski pisac otkriva da se nešto što je Bog stvorio kao dobro pretvorilo u zlo i pobunilo protiv Boga. Bog je međutim izvojevao suverenu pobjedu nad tim zlom. Biblija to izriče naglašavajući Božju apsolutnu kontrolu nad morem: “Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; kad ga oblakom k’o haljom odjenuh i k’o pelenam’ ovih maglom gustom; kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek’ se lomi ponos tvog valovlja!” (Job 38,8-11). Bogje ijedini koji može kontrolirati i Levijatana i Behemota, mor ska čudovišta, sile zla i kaosa čiji opis Biblija preuzima iz kanaanskog mita o Baalu (usp. Job 41). U NZ-u Isusovo hodanje po moru i utišavanje oluje (Mk 4,35-41; 6,45- 52) pokazuje da i Isus ima jednaku vlast nad silama zla i kaosa.
Kraj mora kao prijetnje čovjeku
Premda je Gospodin pobijedio more i Levijatana oni se i dalje pojavljuju u ljudskoj povijesti kao realna prijetnja stvorenju. Psalmist kada traži od Boga da ga izbavi od tuđinske vlasti moli da ga spasi “iz voda beskrajnih” (Ps 144,7). Biblija više puta identificira s morem i Levijatanom poganske narode koji su tlačili Izraelce. Izaija poziva Gospodina da izbavi Božji narod iz Babilona kao što ga je izbavio nekada iz Egipta: “Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Gospodnja! … Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja? Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put načinila da njime prolaze otkupljeni?” (Iz 51,9-10). Četiri zvijeri iz Knjige Danijelove koje simboliziraju četiri carstva koja su tlačila Božji narod također izlaze iz mora (Dn 7,3), a isto tako i Zvijer iz Otkrivenja koja predstavlja Rimsko carstvo koje progoni kršćane (Otk 13,1).
Premda zlo postoji prije stvaranja neba i zemlje ono nije vječno. Već Izaija nagovještavajući posljednja vremena govori o uništenju Levijatana: “U onaj dan kaznit će Gospodin mačem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit će zmaja morskoga” (Iz 27,1). Slično tome i Otkrivenje govori o tome kako će na kraju vremena u ognjeno jezero biti bačen Đavao (Otk 20,10), “Zmaj veliki, Stara zmija … Sotona, zavodnik svega svijeta” (Otk 12,9). A sa Zlim neće nestati more, nego zlo i kaos koje more u Bibliji simbolizira.
